Na Širokom Brijegu ponosno se uzdiže kamena ljepotica. Iako udarana mnogim nevoljama, ona i dalje ponosno stoji i prkosi vremenu. Počiva na temeljima vjere i na temelju mučeničke krvi.
Vratimo se na 7. veljače 1945. Na Brijeg kroče »osloboditelji«, ali za sobom ne nose oslobođenje, već smrt i razaranja. Fratri su znali što im se sprema i bili su spremni na sve. Pomolili su se Bogu i svojoj brižnoj Majci da im dadne snage. Odvodili su jednoga po jednoga i pitali svakoga odriče li se vjere, a svaki bi ponosno odgovorio da radije bira smrt. To su pravi Kristovi učenici. Nisu se kolebali izabrati smrt, znali su dobro onu Isusovu riječ: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo jer dušu se ne može ubiti. Njihova je duša odletjela u zagrljaj Djevici Mariji, kraljici mučenika, i ona ih je odvela pred Božje prijestolje. Na taj je dan i nebo zaplakalo, a gladni vrabac više nije mislio na hranu, već se i on u tišini povukao u svoju rupu.
»Osloboditelji« su ubijali i rušili sve pred sobom. Ubili su fratre u mlinici, u Mostarskom Gradcu i po Mostaru. A oni ni za što nisu bili krivi. Njihova je jedina krivica bila što su ljubili Boga iznad svega i što su bili pismeni. Oni su jednostavno morali umrijeti.
lako su »osloboditelji« mislili zatrti fratre, katoličku vjeru i Široki Brijeg, nisu uspjeli. Kamena ljepotica i dalje ponosno stoji na Brijegu. Na pitanje zašto je to tako, odgovor je lako dati: jer je okupana vjerom i mučeničkom krvlju. Od ubijenih franjevaca možemo naučiti kako živjeti svoju vjeru te da nikoga ne smijemo osuđivati. Oni su oprostili svojim ubojicama, kažu to mnogi svjedoci. Uzdajmo se u Božju dobrotu i Njegovo milosrđe da će jednom i ove mučenike uzvisiti na čast oltara.
Mario Kvesić, III. r.
Srednja strukovna škola, Široki Brijeg