Macelj, 6. lipnja 2022. (Lucijana Kožul) – Jučer, 5. lipnja, u Maclju je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio sveto misno slavlje u povodu 77. obljetnice maceljskih žrtava. Na sv. misi je sumisilo više desetaka svećenika, među kojima je bio i fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, kao i skupina bogoslova Hercegovačke franjevačke provincije te izaslanstvo Memorijalnog centra Groblje mira.
Biskup je Šaško u svojoj propovijedi istaknuo slijedeće: »Mislili smo i nadali smo se, bilo nam je gotovo samo po sebi razumljivo da će, nakon teško stečene izvanjske slobode, hrvatsko društvo i država krenuti putem istine o događajima u Drugome svjetskom ratu i nakon njega. Međutim, to se nije dogodilo. Sa žaljenjem treba reći da jedan naraštaj, onaj koji je proživio te patnje, nije dočekao ljepotu i radost istine. Ipak, oni su nam ostavili dragocjenost svoga svjedočanstva, ne samo povijesnoga nego i vjerničkoga; iznimne snage i vrijednoga divljenja. Niti naraštaj kojemu ja pripadam to ne uspijeva. Štoviše, čini se da nazadujemo. To svjedoči teško razumljiv odnos prema žrtvama koje sažimaju imena “Bleiburške tragedije” i “Križnih putova”. Više od trideset godina hrvatske državne vlasti do dana današnjega nisu pokazale da im je istinski stalo do tadašnjih hrvatskih žrtava, pa čak ni do pronađenih. … Zar uistinu nemamo dovoljno hrabrosti ni snage govoriti jezikom koji oslobađa, jezikom istine? Onim odnosom prema prošlosti kakav vidimo u životima apostola i svetih. Oni nam pokazuju koji je pristup ispravan i kako taj pristup otvara u budućnost – prepoznavanjem svojih pogrješaka, slabosti i nemogućnosti, zabluda i lutanja. To je pristup istinom. … Bezbroj smo puta pozivani da zaboravimo prošlost. I svi koji su do sada pozivali i pozivaju da se okrenemo budućnosti, redom su nas okretali prema točno određenoj prošlosti, prema komunističkomu totalitarizmu, jer je to njihovo (jedino) vrijeme, jer u tome – s manjim doradama – vide i svoju i našu budućnost, razumljivo uvijek s nekim njihovim povlasticama. To se vrijeme ne može drukčije zaokružiti nego istinom koja, razumljivo, ima svoje društvene posljedice. Tko to ne želi prihvatiti, hrvatskoj domovini ne otvara prostore boljitka.«
Macelj je inače najveće stratište komunističkih žrtava na području države Hrvatske. Procjenjuje se da je početkom lipnja 1945. u šumama na današnjoj granici Hrvatske i Slovenije stradalo između 12 i 13 tisuća žrtava komunističkog režima, a dosad je otkopano njih 1247. Po 21 svećeničkoj žrtvi ubijenoj na jednom mjestu Macelj je ujedno najuzvišenije žrtvoslovno mjesto za sve katoličke vjernike u Hrvatskoj i BiH. Ovdje se nalaze i posmrtni ostatci trojice hercegovačkih franjevaca: fra Metoda Puljića, fra Darinka Mikulića i fra Julijana Petrovića. Zajedno s drugima pokopani su 2005. u grobnicu kraj crkve Muke Isusove u Maclju.