Zagreb, 25. kolovoza 2009. (Damir Borovčak) – »Glinski slučaj«, jezovit, šokantan i potresan, trebao je (također s ostalima sličnim) poslužiti zatiranju bilo kakve pomisli o nekakvoj budućoj hrvatskoj samostalnosti. Poslužio je nametanju hegemonističko-unitarističkog jugoslavenskog koncepta hrvatskom narodu. Trebao je poslužiti opravdanju svih pripremanih i isplaniranih poratnih komunističkih zločina ili barem razumijevanju za njih među širokim slojevima ljudi. Pripremao je »teren« za obračun s najmoćnijim ideološkim neprijateljem jugoslavenskog komunizma – katoličanstvom.
Pogledajmo najprije što o svemu trenutno govori Srpsko narodno vijeće. Tekst je nelektoriran.
Položeni vijenci u Glini
Zagreb, 3. kolovoza 2009. (http://www.snv.hr/vijesti/polozeni-vijenci-u-glini) – Delegacije Srpskog narodnog vijeća, vijeća Srba Karlovačke i Sisačko-moslavačke županije, načelnika općina Krnjak, Gvozd i Dvor i Samostalne demokratske srpske stranke, u nedjelju su, 2. 8., položile vijence u znak sjećanja na žrtve ustaških zločina u Glini, počinjenih u proljeće i u ljeto 1941.
Vijenci su položeni uz podnožje spomenika, ispred Hrvatskog doma, nekadašnjeg Spomen doma, u centru Gline.
Predsjednik Srpskog narodnog vijeća, dr. Milorad Pupovac, podsjetio je prisutne na tragična zbivanja 1941. u Glini, ističući da se radi o najvećem stradanju Srba u Drugom svjetskom ratu, van sistema koncentracijskih logora. Pupovac je rekao da će srpske institucije od sada redovito komemorirati ova događanja, najavio je organiziranje velikog skupa za dvije godine, kada će se navršiti 70 godina od masakra.
Srpsko narodno vijeće pokrenulo je i inicijativu da se sadašnjem Hrvatskom domu vrati stari naziv – Spomen dom i da se na prostor ispred doma ponovo ugrade pločice s imenima žrtava glinskog pokolja.
Kada je riječ o ustaškim zločinima u Glini 1941., radi se o dva odvojena zločina.
Prvi zločin, dogodio se u proljeće, noći s 12. na 13. maja kada su na obali rijeke Gline, kod sela Prekopa, ubijeni doslovce svi Srbi muškog spola iz Gline stariji od 16 godina. Oni su prethodnih dana bili pohapšeni u svojim kućama i zatvoreni u tadašnjem zatvoru Kotarskog suda odakle su odvedeni na stratište. Do danas je poimenično utvrđena 391 žrtva zajedno s nekim osnovnim podacima kao što su dob i zanimanje. Jedini koji se spasio bijegom i skokom u rijeku Glinu bio je Nikica Samardžija.
Drugi zločin, dogodio se nepuna tri mjeseca kasnije, početkom augusta, kada su u pravoslavnu crkvu u Glini dovabljeni (obmanuti obećanjem o prijelazu na katoličanstvo) te potom ubijeni hladnim oružjem Srbi, muškarci s područja kotara Vrginmost. Prema jednom istraživanju, broj žrtava obuhvaća 1.291 osobu pri čemu se obično pridodaje i 45 žrtava iz glinskog kotara. Jedini koji je preživio zločin bio je Ljuban Jednak. Nedugo nakon zločina crkva je srušena.
Sve ove žrtve prenijete su 1947. na glinsko pravoslavno groblje gdje je na desetu godišnjicu uređena zajednička Spomen-kosturnica koja je 27. 7. 1951. obilježena spomen-pločom. Godine 1968. na mjestu nekadašnje pravoslavne crkve u centru grada izgrađen je Spomen dom kojeg su hrvatske vlasti nakon 1995. preimenovale u Hrvatski dom.
Svake godine 13. maja, na pravoslavnom groblju u Glini, održava se i parastos svim žrtvama ustaških zločina u Glini 1941.
Feljton Glasa Koncila
Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja 1941. u novijoj (jugoslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se dvojilo, niti se smjelo dvojiti u vjerodostojnost bilo kojega dijela toga tamnog »povijesnog mozaika«. Međutim, ozbiljnija kritička analiza povijesnih podataka i nova, do sada nepoznata otkrića, dovode pod upitnik mnoge dosadašnje tvrdnje i ocjene.
Milan Vuković o svemu tome priča u feljtonu »Glina – pokolj u pravoslavnoj crkvi«. Tekst feljtona može se pronaći na stranicama: http://www.glas-koncila.hr/feljtoni/index.php/Kategorija:Feljton:_Glina_-_pokolj_u_pravoslavnoj_crkvi.