Međugorje, 10. veljače 2022. (Velimir Begić / radio-medjugorje.com) – Večeras, 10. veljače, na spomendan bl. kardinala Alojzija Stepinca na večernjoj sv. misi župa Međugorje sjetila se žrtava (fratara i puka iz međugorske župe) stradalih u I. i II. Svjetskom ratu, poraću te Domovinskom ratu. Podsjetimo se, franjevci iz međugorske župe ili koji su tu službovali ubijeni za vrijeme Drugoga svjetskoga rata su: fra Jozo Bencun, fra Marko Dragićević, fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj, fra Jenko Vasilj i fra Križan Galić. U Prvom svjetskom ratu iz župe Međugorju poginula ili nestala je 61 osoba. U Drugom svjetskom ratu (najviše u svibnju 1945.): 279 osoba. U Domovinskom ratu: 10 osoba.
Sv. misu predslavio je fra Miljenko Stojić. On se u svojoj propovijedi osvrnuo na to kako je »zapadna uljudba Boga gurnula u stranu«, a onda pred nas stavio uzor čiji blagdan danas slavimo, »koji je znao ostati vjeran i u isto vrijeme biti potpuno suvremen. To je bl. kardinal Alojzije Stepinac. Živio je u razdoblju zlosilne velikosrpske Prve Jugoslavije, u vrijeme strašnoga Drugoga svjetskoga rata, u vrijeme komunističke Druge Jugoslavije. Nije nikada pokleknuo i nije se nikada tužio na ta vremena i očekivao neka bolja. Bio je sa svojim Bogom, hodio njegovim putem i iz toga izvlačio zaključke za svoj svakodnevni hod. Život je, znamo, završio mučenički. Otrovali su ga jugokomunisti. Mogao je, pak, da sve bude drukčije. Nudili su mu sve i svašta samo da počne s njima surađivati, a ne s tim papom u Rimu. I nisu ga uspjeli slomiti. Zbog njegove vjernosti papa ga proglašava kardinalom što je razbjesnilo jugokomunističke vlastodršce. Uzalud. Crkva je očito znala što čini i nije se dala prepasti. Dobro je pamtila da je mučenička krv sjeme kršćanstva«, kazao je fra Miljenko Stojić, koji je vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Osvrnuo se potom fra Miljenko i na mučeničku krv prolivenu u Hercegovini. »Dok su je jugokomunisti “oslobađali”, ubili su 50 hercegovačkih franjevaca, u drugim krajevima još njih 16, sveukupno 66. Nažalost još nismo uspjeli popisati točan broj članova vjernoga puka Božjega. Znamo da je iz ove župe Međugorje ubijeno 279 osoba. Odavde potječe ili je tu službovalo 6 ubijenih franjevaca. Iz čitlučke općine ubijeno je 1.587 osoba. Sveukupno je u Hercegovini ubijeno oko 20.000 osoba u Drugom svjetskom ratu i poraću ili svaka 10. osoba. Strahovite su to brojke, pa se pomalo čine i nestvarnima. No, puk je uvijek znao i pamtio što se događalo. Usuđivao se to očitovati i vani te je zbog toga morao ići u jugokomunističke tamnice ili bi čak dobio metak u čelo. Na drugoj strani su bili oni koji su i Kraljici Mira, sjećamo se toga, pokušavali zapriječiti put da ne dođe među nas. Ali ona je zajedno sa svojim vjernim pukom pobijedila. Sve je ovo utkano i u namisao Groblja mira gore na Bilima, zaravni između Mostara i Širokog Brijega. Jugokomunisti su u ona nesretna vremena tuda sijali smrt i tamu. Nisu birali, smicali su sve što im se činilo da im stoji na putu«, kazao je fra Miljenko naglašavajući kako se hrvatski puk svemu tomu odupro. »One naše žene u crnom, koje su žalile za svojim ubijenima, molile su se da jugokomunističko zlo nestane i ono je nestalo. Danas njihova djeca na Groblju mira podižu križeve za ubijene iz svoje obitelji ili ih podižu onima za koje nema više nitko to učiniti. Sjećaju se da je žrtva naših predaka utkana u našu današnju slobodu. Ako ih budemo zaboravili, zaboravit će i drugi nas«, kazao je fra Miljenko stavivši na kraju svoje propovijedi pred nas za uzor bl. Stepinca da idemo, kao i on, Božjim putem. »Znajmo stoga zastati tijekom dana pred svojim Bogom i preispitati se jesmo li išli ovim i sličnim putevima. Budemo li mu nevjerni događat će nam se teški stvari, a ako naš korak bude vjeran taman nas ubili pobijedit ćemo. To je smisao kršćanskoga života, to je jedino što se isplati slijediti na ovoj zemlji«, zaključio je fra Miljenko.