Ružići, 22. lipnja 2023. (Ivan Majić) – Prvi dan trodnevnice u Ružićima u čast sv. Ivana Krstitelja započeo je sinoć, 21. lipnja, molitvom pred kipom sv. Ivana te euharistijskim slavljem. Sv. misu predvodio je vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić, a sumisio je župnik fra Tomislav Jelić. Sv. misa služena je u sjećanje na sve žrtve rata i poraća, buna i zlosilja kroz prošla stoljeća iz župe Ružići, uključujući posebno fra Zdenka Zupca kojega su kao župnika jugokomunisti 1945. odveli iz ove župe i ubili te fra Maksimilijana Jurčića, rodom iz ove župe a ubijenog u Vrgorcu.
U svojoj propovijedi fra Miljenko je sv. Ivana Krstitelja stavio kao veliki primjer kako težiti za svetošću, spomenuo se i svih onih koji su nastradali u prošlim ratovima te kako je Europa izgubila kompas i skrenula s pravog puta. »Kolikogod nastojali duhovno se ne uprljati, to nam se dogodi. Ova je zemlja krhka te su griješili i najveći svetci. Jedan je od njih i Sv. Ivan Krstitelj. Ali ono što je njega i njih učinilo svetima jest da su se ustrajno borili protiv te ljudske slabosti postajući tako svakim danom sve čišći i čišći, odnosno sveti. Pođimo i mi večeras njihovim primjerom. Uklonimo iz svoga života sve što nas sputava na putu prema svetosti te budimo ljudi koji oko sebe šire samo dobro. A ujedno se molimo ne samo za sebe, nego i za one naše pobijene u ratovima, bunama i vremenu zlosilja.« Fra Miljenko je ispričao kratku priču o trojici vozača koji su pitani bi li vozili po rubu kada bi ih se zaposlilo i spomenuo se pokojnog fra Zdenka Zubca te naglasio: »Ljudska je napast, koja i nas zna snaći, da vozimo po rubu ili blizu njega. I na kraju nam to ne donese ništa dobra, nego samo nevolje. Stoga je potrebno pribrati se i uvijek znati gdje nam je mjesto. Ono zacijelo nije tamo kamo nas pokušava odvesti trenutna uljudba, nego tamo gdje nam Bog pokazuje svojom svemoćnom rukom. O svemu ovome vašim je pređima zacijelo govorio župnik fra Zdenko Zubac. Boravio je ovdje u ovoj vašoj župi kada je ona bila puno nerazvijenija nego što je sada. No, to nije bio razlog da je napusti, ljubio je ovu župu i njezine župljane. Sve je posvjedočio i svojom krvlju kada su ga na put bez povratka odveli oni koji su odveli i mnoge vaše te poslije svega zlostavljali vas sve do Domovinskoga rata nastojeći se ulagivati bezbožnim i zlim vlastima. Ni fra Zdenko ni vaši pređi nisu se ničega i nikoga bojali. Bojali su se samo svoga Boga, ali ne strahom koji te sapinje nego sviješću da se nešto ne smije činiti. I zbog toga ih se trebamo sjećati sa zahvalnošću. … Zapadna Europa koja nam se nameće kao uzor davno je skrenula s toga puta. Zbog toga joj se događa da gubi samu sebe. Neki drugi postaju njezino biće unoseći svoje vrijednosti. A mogla je tako sretno živjeti. Bog ju je preko kršćanstva obdario obiljem materijalnoga bogatstva, a ona je samo trebala pristati još uz ono duhovno. Ali joj se nažalost nije dalo, jer se umislila. Mi se nemojmo umisliti. Vratimo se večeras svojim obiteljima i svome mjestu obogaćeni onim što smo čuli kroz današnja svetopisamska čitanja i zaključili na temelju svoga kasnijega razmišljanja. A ja sam samo htio pomoći u svemu tomu u skladu sa svojim skromnim snagama.«
Pred kraj misnog slavlja fra Miljenko je izmolio Opijelo, molitvu za pokojne i odrješenje njihovih grijeha, a palih kao žrtve prošlih ratova, buna i zlosilja iz župe Ružići.
Prva večer trodnevnice završila je klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik fra Tomislav Jelić. A zamjetan broj vjernoga puka nazočio je svemu u crkvi i lijepo uređenom crkvenom okolišu.