Mostar, 2. travnja 2009. (Večernji list / Darko Juka) – Pitanje pokretanja istrage protiv egzekutora iz Kočevskoga Roga Sime Dubajića, aktualiziralo se i u Hercegovini. Istraživač Ivan Zlopaša, u pripremi knjige »Krvavi ples komunista«, na mrežnoj je stranici istoga imena, podsjetio je da su pripadnici 11. dalmatinske brigade upali u franjevački samostan u Širokome Brijegu 7. veljače 1945. i ondje ubili te u skloništu, u samostanskom vrtu, spalili 12 fratara.
Istraživači tragaju
»U toj su postrojbi komunista djelovali Ivan Guvo, Simo Dubajić, Milka Planinc, Grga Markić, Ljubo Periša, Ahmed Šeremet, Dominko Antunović…, dok su nalogodavcima bili Dušan Korać, Božo Božović, Boško Šiljegović i Petar Drapšin, izravno po zapovjednoj strukturi oslonjeni na Josipa Broza Tita«, kazao nam je Zlopaša podsjetivši kako Milka Planinc danas mirno živi u Zagrebu, a Simo Dubajić, rođen u Kistanjama kod Knina, živi u Srbiji gdje je nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. S obzirom na to da je 86-ogodišnjega Simu Dubajića još 1993. za terorizam teretilo karlovačko Vojno državno tužiteljstvo, zbog barikadiranja prometnica 1990. i organiziranja straža koje su pucale po civilima, što nikada nije procesuirano, čuveni istraživač Anto Beljo drži da je današnje podizanje optužnice čin skretanja pozornosti s onih zločinaca koji su dostupni hrvatskoj policiji.
Dubajićevo priznanje
»Dosad nisam naišao na tragove kojima bih povezao Dubajića sa Širokim Brijegom, ali je točno da je 11. dalmatinska (biokovska) brigada tamo bila. Od dalmatinskih je brigada nastala 26. dalmatinska divizija koja je kasnije ušla u sastav 8. dalmatinskog korpusa, a koji je ušao u sastav 4. armije JA, u tim završnim operacijama, kada su počinjeni najveći zločini«, svjedoči nam Beljo.
Dubajić je u svojoj knjizi »Život, greh i kajanje«, priznao da je zapovijedao u Kočevskom Rogu. »Sudjelovao sam u likvidaciji ljudi po naređenju. Od Tita sam 13. svibnja dobio depešu da nitko ne smije dirati nijednog zarobljenika. Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih izdajnika pobije u Kočevskom Rogu. Naređenje su izdali Rankovićevi pomoćnici Ivan Matija Maček, Maks Baće i Jovo Kapičić. Takvu odluku nitko nije mogao donijeti, osim Tita. Samo je on mogao opozvati svoju raniju depešu. Taj masakr je izvršila 11. dalmatinska brigada u kojoj je politički komesar bila Milka Planinc«, zapisuje Dubajić potkrjepljujući Zlopašine sumnje.
Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, komentira kako ubojstvo fratara u Širokome nije bilo neplanirano. Široki Brijeg je osvojen oko 10.00, a tek predvečer, oko 16.00, fratri su poubijani. Iako se točno zna koje su komunističke postrojbe napadale Široki Brijeg, još se istražuje tko je od njih pobio franjevce. Dosadašnja saznanja kazuju da bi to mogao biti tzv. ubilački odred čije su pripadnike Britanci obučavali na Visu, a u kojem su bili Milka Malada-Planinc i Simo Dubajić. Ako je hrvatskim vlastima stalo do otkrivanja istine, ne bi smjeli držati u ladici optužbu protiv Stjepana Hršaka iz Zagreba, za kojeg se sumnja da je u Maclju, između ostalih, ubio 21 svećenika, od toga 3 hercegovačka fratra«, poručio je Stojić. Još je dodao: »Neki danas živući hrvatski akademici napadali su Široki Brijeg kao partizanski komesari, pa bi bilo zanimljivo čuti što oni imaju reći, ali vlasti nikako da ih upitaju.«
Lomača mučenika Širokoga Brijega
Titova je vojska samokresima ubila, potom u skloništu, u samostanskom vrtu, spalila: fra Marka Barbarića-Lesku, fra Stanka Kraljevića, fra Ivu Sliškovića, fra Krstu Kraljevića, fra Arkanđela Nuića, fra Dobroslava Šimovića, fra Tadiju Kožula, fra Borislava Pandžića, fra Žarka Leventića, fra Viktora Kosira, fra Stjepana Majića i fra Ludovika Radoša. Ekshumirani su 1971. i pokopani u širokobriješkoj samostanskoj crkvi, a o zločinu je tek progovoreno nakon sloma zločinačke Jugoslavije.
Priložena datoteka:
Ubilacka komunisticka skupina s Kocevskog roga.pdf