Vrgorac, 14. veljače 2011. (M. Matić / hrsvijet.net) – Treći predsjednik Republike Hrvatske dr Ivo Josipović pod geslom nove pravednosti do sada je posjetio priličan broj poznatih i znamenitih stratišta mjesta masovnih likvidacija civilnih i vojnih žrtava minulih ratova 20 stoljeća. Svi posjeti prezentirani su neviđenom medijskom pompom te je zahvaljujući tome predsjednik predstavljen javnosti kao neupitna moralno intelektualna vertikala današnjeg hrvatskog društva. Bio je na obilježavanju četničke pobune u Srbu. O njegovim druženjima sa srbijanskim predsjednikom Tadićem, kao i o otvaranju tzv. novog poglavlja u hrvatsko-srpskim odnosima, koje dobrano obilježavaju sudbine Tihomira Purde i Veljka Marića, puno je toga kazano.
Posjetivši Bleiburg te stratište Tezno pokraj Maribora napravio je i načelni civilizacijski iskorak u odnosu na svoje prethodnike koji su poput njega bili istaknuti članovi SKJ, organizacije odgovorne za taj kao i mnoge druge zločine.
Ovih dana Josipović je glasno progovorio i o najavljenim istragama komunističkih zločina, nazivajući ih »pogrešnim i u funkciji politike«, naglašavajući također kako »ne treba zaboraviti da su partizani bili na “pravoj” strani, a ustaše i domobrani na “krivoj” te da su “nacizam i fašizam sa svojim inačicama” prouzročili rat i najveći broj zločina«. Od eksperta pravnih znanosti i legaliste, kakvim se predstavlja, moglo se u najmanju ruku očekivati puno više. U prvom redu precizno tumačenje Ženevske konvencije, koja ratne zločine jasno i nedvosmisleno opisuje, ne dajući im uopće konotacije dobrih ili loših zločina, niti njihove ubojice, za razliku od aktualnog hrvatskog predsjednika, karakterizira kao dobre ili loše zločince.
Međutim, hrvatski predsjednik i perjanica takozvane »NOVE PRAVEDNOSTI«, kao i njegov prethodnik, zapleo se u politiziranje najavljene istrage komunističkih zločina.
Pokušajmo otkriti i zašto?
Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama portala ili u pdf-u.