Međugorje, 11. veljače 2021. (radio-medjugorje.com) – Sinoć, 10. veljače, u Međugorju je, na spomendan bl. kardinala Alojzija Stepinca, slavljena sv. misa za župljane i fratre rođene u međugorskoj župi ili su tu bili na službi. Odnosi se to na Prvi i Drugi svjetski te Domovinski rat. Sv. misu je predslavio fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.
Franjevci ubijeni za vrijeme Drugoga svjetskog rata jesu: fra Jozo Bencun, fra Marko Dragićević, fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj, fra Jenko Vasilj i fra Križan Galić. U Prvom svjetskom ratu iz međugorske župe poginula je ili nestala 61 osoba. U Drugom svjetskom ratu (najviše u svibnju 1945.) 386 osoba. U Domovinskom ratu 10 osoba.
U svojoj propovijedi, govoreći o bl. Alojziju Stepincu, fra Miljenko je kazao kako je postao blaženim jer je »do kraja slijedio Božji šapat« te »nije dopuštao da ga bilo što ili bilo tko skrene s toga puta«, iako je kako je rekao »zapreka bilo bezbroj«. Dodao je: »Snagu i primjer nadbiskupu Stepincu zacijelo su davali i vjerni članovi puka Božjega. Komunizam ih je progonio, ali oni su radije dali glavu nego li da okrenu leđa svome Bogu i svojoj domovini. Iz ove župe u to vrijeme na oltar vjere i domovine svoj je život položilo 386 članova. Među njih treba ubrojiti i 6 franjevaca koji su u njoj rođeni ili službovali. Iz same općine Čitluk nestalo je u tim vremenima preko 1.582 ljudi, iz čitave Hercegovine oko 20.000, da dalje ne nabrajamo. Poglavito se to događalo nakon završetka Drugog svjetskog rata. Zlo komunizma nemilosrdno je želo našu pšenicu«. Zaključio je da svima njima »na Groblju mira na Bilima podižemo pojedinačne križeve s njihovim imenima i prezimenima, godinom rođenja, imenom oca i godinom smrti. Oni nisu broj nestao u povijesti, oni su naši predšasnici koji žive u našem sjećanju. Časno je i dužnost nam je podići križeve za njih. Široki Brijeg, Odžak, Čitluk… već su krenuli u to. Učinjeno je to i za službenike Crkve, njih 235. Naša sloboda izrasla je na žrtvi svih njih. U svim našim teškim bitkama, u svim teškim bitkama kršćana po svijetu, iznad nas je bila i jest ruka naše Gospe. Ona je bdjela nad nama, čuvala nas, zagovarala nas pred Bogom na našim neizvjesnim putovanjima«, kazao je fra Miljenko napominjući kako su nam »našu ljubav prema Gospi usadili u srce naše majke i naši očevi. Sjećamo se kako smo zajedno s njima, bosi, hodočastili do raznih Gospinih svetišta. Iako smo bili djeca, nije nam to bilo teško. Čekala nas je tamo Majka, čekao nas je netko kome se, eto, klanjaju i naši ljubljeni roditelji. Imamo čast da danas živimo u vrijeme Kraljice Mira, kako nam to svjedoče vidioci. Ona je ponovno vidljivo zagrlila ne samo nas, nego čitav svijet. Ne da otuđenoj današnjoj uljudbi da mu iščupa dušu, da nas cijepi protiv Boga i odvede u propast. Neprestano nas, poput naših brižnih majki, opominje kojim putem da idemo, gdje se zapravo nalazi Bog«, kazao je fra Miljenko u svojoj propovijedi napominjući nam kako je »nerazumno ne htjeti čuti Gospin govor«. Svoju propovijed zaključio je riječima: »Dok slušamo Boga i njegov poziv da čuvamo duševno zdravlje, ne zaboravimo ni njegov poziv da čuvamo i svoje tjelesno zdravlje. Ta kako ćemo njegovu Riječ pronositi ovom zemljom ako ga ne budemo imali? On nas želi kao cjelovite ličnosti, ali na način koji nam samo on može pružiti. Prihvatimo tu njegovu ruku i idimo tim putem znajući da se to može. Primjerom su nam to pokazali bl. Alojzije Stepinac, naši pobijen fratri i svi drugi članovi crkvenog ustrojstva, te nebrojeni članovi vjernog puka Božjega. Oni su naše bogatstvo, naša snaga. Hvala Bogu na svemu, hvala njima na primjeru.«