Dubrovnik, 19. listopada 2008. (IKA) – Nakon šezdeset i četiri godine tijelo dubrovačkog gradonačelnika dr. Nika Koprivice položeno je u subotu 18. listopada 2008. u obiteljsku grobnicu na gradskom groblju Boninovo.
Pokopu je prethodila sv. misa u dubrovačkoj katedrali na kojoj su se okupili brojni Dubrovčani, a predvodio ju je katedralni župnik dr. Stanko Lasić uz koncelebraciju desetak svećenika. »Danas sudjelujemo u posljednjem činu životne drame našega časnog pokojnika dr. Nika Koprivice i u duhu njegove posljednje želje ovom sv. misom kao najzahvalnijom molitvom započinjemo dugo pripremani događaj dostojanstvenog sprovoda koji je kao ugledan građanin, poznati odvjetnik, zaslužan dogradonačelnik i gradonačelnik, uzoran muž i otac te osvjedočen kršćanin i vjernik s pravom zaslužio«, istaknuo je na početku propovijedi dr. Lasić, izrazivši i javnu zahvalnost dr. Augustinu Franiću, predsjedniku dubrovačke podružnice Hrvatskog društva političkih zatvorenika i ostalim članovima koji su uložili veliki trud i ljubav kako bi se tijelo pokojnika dostojno pokopalo. Propovjednik se osvrnuo na pokojnikovu oporuku koju je on napisao nekoliko mjeseci prije smrti i u kojoj je izričito zatražio da mu se na grobu ne drže govori, ne stavljaju vijenci nego da se radije novac daruje u dobrotvorne svrhe. Svoje nasljednike je zamolio neka ga se sjete sv. misama jer samo su te od koristi, a sve drugo je ispraznost, istaknuo je propovjednik, dodavši kako je oporuka dr. Nika Koprivice prava duhovna poema – »Milosrdnom Bogu, dragoj obitelji i milom hrvatskom narodu« – što odaje obrazovanog i osvjedočenog kršćanskog laika odgojena u krilu Crkve i Katoličke akcije koja je u njegovo doba obilježila laičku duhovnost i iznjedrila tolike svijetle likove poput blaženih Alojzija Stepinca, Ivana Merza, Ljubomira Marakovića, Maricu Stanković i dr. »U njihov časni zbor i po godinama i po nacionalnim osjećajima, a osobito po katoličkoj vjeri, s pravom ubrajamo i našega dr. Nika Koprivicu«, rekao je dr. Lasić. U oporuci su posebno dirljive riječi ljubavi i zahvalnosti kojima se dr. Koprivica obraća svojoj supruzi i djeci Zlatku i Dorothi, a koje je dr. Lasić usporedio s poznatim pismima bana Petra Zrinskog supruzi Katarini i književnika Dostojevskog supruzi Ani. Ipak, glavna poruka koja se može iščitati iz pokojnikove oporuke je poruka o Bogu, Gospodaru povijesti koji podiže i obara, daje i oduzima te se uz zemaljske prolazne stvari ne treba srcem vezati kao da su vječne, kazao je propovjednik. Pritom se osvrnuo i na naše vrijeme i pad komunističke civilizacije te sve ono što se događalo nakon tog pada što je daleko više sve zateklo i iznenadilo, a u čemu su najviše zakazali katolici. Premda su bili prvi u oporbi protiv komunizma posljednji su pristigli u izgradnju demokratskog društva: »Dok smo mi bučno slavili pobjedu i oduševljeno blagoslivljali sve što su pred nas stavljali, oni su osnovali brojne političke stranke posve različitih predznaka. Na kraju su sva mjesta bila popunjena. Nama je za utjehu ostalo nekoliko pomoćnih sjedala, valjda za pokriće i opravdanje svega nekršćanskog što je brzo uslijedilo i čega smo duboko svjesni ali i tužni i nemoćni… Zato uostalom i nije iznenađenje što se danas među katolicima proširio osjećaj gorčine, promašenosti, izigranosti i prevarenosti, a u najnovije vrijeme i straha od tzv. podzemlja u kojem se smišlja organizirani kriminal, slaže oružje, brižno i stručno planiraju otmice i ubojstva, zastrašivanja i prijetnje«. Propovjednik je dodao kako je vrijeme uhvatiti se sadašnjosti i založiti se svim silama uma i srca za bolju budućnost nadahnjujući se kršćanskim idejama dijaloga, opraštanja, kajanja, pomirenja, mira, snošljivosti, pomaganja, dobrote i skromnosti.
Nakon sv. mise okupljeni su se uputili na Gradsko groblje Boninovo gdje je sprovodne obrede predvodio don Ivica Pervan, koji se prigodnim nagovorom, nakon govora dogradonačelnika Dubrovnika Antuna Kisića, obratio vjernicima. Uz pjevanje hrvatske himne i »Kraljice neba, raduj se« tijelo dr. Nika Koprivice položeno je u obiteljsku grobnicu, a mladići u konavoskim narodnim nošnjama složili su hrvatsku zastavu koja je pokrivala kovčeg i predali je obitelji.
Dr. Niko Koprivica, podrijetlom Konavljanin, rođen je 1889. u Cavtatu. Kao pripadnik Hrvatske seljačke stranke imenovan je dva puta upraviteljem Dubrovnika, a 1926. izabran je za dogradonačelnika. Pet dana prije ulaska partizanskih snaga u Dubrovnik, dr. Koprivica izabran je za gradonačelnika te je među prvima bio uhićen, odveden i strijeljan. Njegovo mrtvo tijelo bačeno je u more, a morske struje i valovi donijeli su ga na otok Šipan gdje su ga prijatelji u tajnosti pokopali. Na poznatom popisu žrtava s Dakse je i njegovo ime.
Dr. Koprivica bio je član Družbe Braća hrvatskog zmaja i nosio je titulu zmaja Cavtatskog, član Seljačke sloge, Katoličkog društva Bošković, Hrvatskog kulturnog društva Napredak, te od 1926. nositelj vatikanskog odličja Vitez komandor Reda sv. Grgura Velikog. Sv. misi i pogrebnim obredima nazočili su predstavnici gradske i županijske vlasti te državni tajnik Ministarstva turizma, član HSS-a i sam Konavljanin Ivo Mujo.