Široki Brijeg, 22. lipnja 2011. (Ivan Kraljević / abcportal.info) – U veljači 1945. i u poraću komunisti su mučki pobili i spalili 66 hercegovačkih franjevaca. Do sada se zna za posljednje počivalište samo njih 31. Predmnijeva se da su još 3 pronađena prošlog ljeta prilikom iskapanja masovnih grobnica u Knešpolju i u Ljubuškom, ali to će pokazati DNK analiza koja je u tijeku. Iz širokobriješke samostanske zajednice sveukupno je ubijeno 30 franjevaca, još 4 na samostanskom području, što je, dakle, sveukupno više od polovice. Nije stoga čudno da puk od samog početka pobijene hercegovačke franjevce časti kao »Širokobriške mučenike«.
Jedno od spomen mjesta na pobijene franjevce zacijelo je franjevačka mlinica i hidrocentrala na rijeci Lištici u Širokom Brijegu. Kad je počeo završni komunistički napad na Široki Brijeg, 9 franjevaca s nekolicinom đaka iz svoje klasične gimnazije i mnoštvom okolnog puka sklonili su se u ova dva zdanja budući da su bila zaklonjena i zbog toga sigurna. Odatle su se 8. veljače 1945. ujutro pješice zaputili stazom koja je vodila do samostana. Po svjedočenjima, neki su ih partizani tu našli i rekli im da su borbe završene. Došavši pred klasičnu gimnaziju kod samostana svi su zajedno zarobljeni. Nakon postrojavanja i pogrdnih riječi, đaci i puk su poslani kućama, a franjevci su zadržani. Kasnije su odvedeni nekamo prema Splitu i otada im se gubi svaki trag. Fra Mariofil Sivrić još je neko vrijeme viđan na području Širokog Brijega kao zarobljenik. Vjerojatno im je trebao da im pokaže kako se radi s hidrocentralom. Do sada je jedino u masovnoj grobnicu u Zagvozdu pronađen i na Patologiji u Splitu 30. prosinca 2005. identificiran fra Melhior Prlića. To je ujedno prva identifikacija pomoću DNK metode neke žrtve iz Drugog svjetskog rata na području Hrvatske, Slovenije i BiH.
U znak sjećanja na svoju pobijenu braću Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem i Franjevački samostan na Širokom Brijegu, na čelu s gvardijanom fra Sretanom Ćurčićem, započeli su jučer čistiti zapušteni prostor na kojem se nalaze ruševna franjevačka mlinica i hidrocentrala. Mlinica je od davnina hranila ovaj kraj (1868.), a hidrocentrala je omogućila da je 1934. zasvijetlila prva žarulja na Širokom Brijegu. Zbog toga je žalosno što su ovako značajna mjesta zapustili oni koji su do danas vodili ili vode Široki Brijeg. Još je žalosnije i nerazumljivije da je nakon pada komunizma zaobilaznica, koja je bila potrebna Širokom Brijegu, prošla ovim područjem i čak prekrila jedan dio mlinice te prekinula predivnu pješačku stazu kroz šumu prema samostanu. Ruku na srce, mogla je ona ići i drugim smjerom te tako ne nagrditi ovo područje i oskrnaviti spomen mjesto na pobijene hercegovačke franjevce, ali…
Fratri su, dakle, odlučili konačno stati u kraj nemaru pa i neznanju vlasti i građana. Uz pomoć nekolicine članova Franjevačkog trećeg reda i vjernika zasukali su rukave i po vrućem danu prionuli poslu. Makar i razrušeni, mlinica i hidrocentrala još plijene svojom ljepotom, značenjem i uspomenama. Ispod njih prema rijeci se pruža jedna od luka koje put nije zahvatio i koja se također čisti. Prolazeći vozilima mnogi su zastajali, gledali što se radi i trubili u znak odobravanja. Prema riječima franjevaca obnova je započela s namjerom da se od ostataka mlinice i hidrocentrale napravi mjesto molitve i sjećanja na pobijene franjevce. Također se namjerava očistiti staza kojom je bilo moguće pješice doći do samostana ili otjerati samljeveno brašno svojoj obitelji. Ta staza sad će biti staza molitve. Trebat će samo još pomoću stuba i prokopa ispod ceste ili na neki drugi prikladan način premostiti dio preko kojega je prošla cesta.