Mostar, 15. veljače 2011. (Zdenko Jurilj / vecernji.ba) – »Švabe i ustaše povukli su se dalje prema sjeveru. Mi fratri u mostarskom samostanu bili smo oko sedam dana u podrumu, zapravo u refektoriju. Na 14. veljače izašli smo jer je s osvojenjem Mostara prestala pucnjava. Partizanski odredi došli su u samostan prije zalaska sunca, a mi smo naložili vatru u zbornici i grijali se«, – ovako započinje opis dramatičnih događaja, u kojem su prije 66 godina partizani strijeli i u Neretvu bacili tijela sedmorice mostarskih franjevce, fra Gaudencije Ivančić, svjedok iz prve ruke. »Došao je k nama jedan oficir«, nastavlja fra Gaudencije svoju ispovijest, »i upitao je jesmo li svi tu. Provincijal dr. fra Leo Petrović odgovorio je da jesmo.«
Franjevce strijeljaju
Oficir je upitao koliko nas je pobjeglo i odmah je nadodao: »Sigurno, polovica!« Zatim je oficir naredio da mi ostanemo u zbornici, a on će se, rekao je, vratiti za dva sata. S nama je ostavio, kao čuvara, vojnika s mitraljezom. Vojnik je imao opanke s dugim kljunom. Sigurno iz istočne Hercegovine. Ovaj oficir i njegov drug – isto oficir – otišli su. Vratili su se poslije zalaska sunca. Kad su došli, prozivali su nas po redu. Neke su pustili da idu na večeru, a neke su zadržali. Ostalo ih je u zbornici devet. To su: dr. fra Leo Petrović – provincijal, fra Grgo Vasilj – gvardijan, fra Jozo Bencun, fra Rafo Prusina, fra Brno Smoljan, fra Kažimir Bebek, fra Nenad Pehar, fra Zlatko Sivrić, fra Darinko Brkić. Jedan je oficir ostao s njima u zbornici. Njih devet poveo je sa sobom. Tvrdio je da su oni bježali pred NOV-om. Fra Zlatko je izvadio iz džepa pismo i rekao im da pročitaju te da će se uvjeriti da on i fra Darinko nijesu bježali pred njima. Pismo je bilo od OZN-e. Zapravo, to je bila propusnica za fra Zlatka i Darinka od OZN-e. Propusnica je dozvoljavala fra Zlatku i Darinku da mogu prijeći na partizanski teritorij. Bojali su se u Mostaru velikih borbi pa su htjeli izbjeći. Propusnice im je izvadio fra Zlatkov prijatelj Ćakan Zovko. Zlatko je najprije ugovorio sa mnom prijelaz na partizanski teritorij. Poslije je zaboravio na me i ugovorio s Darinkom. Sreća! Kad je prošetao oficir, upitao je tko im je to dao. »Pročitajte«, odgovorili su oni. Na to im je rekao da idu dolje k nama. Mi smo bili na večeri. S nama je bio drugi oficir. Sjeli smo ga na provincijalovo mjesto.
Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama portala ili u pdf-u.