Mostar, 31. listopada 2023. (Ivana Karačić) – Jučer, 30. listopada, održan je u Mostaru okrugli stol u povodu 110. obljetnice rođenja književnika fra Janka Bubala u organizaciji HAZU u BiH. Fra Janko Bubalo, »Hercegovački rapsod«, franjevac, pjesnik, prozni pisac, uznik i domoljub, postao je prvi član Društva hrvatskih književnika u Zagrebu od svih bosanskohercegovačkih franjevaca.
Kako je rekao akademik Šimun Musa, tajnik razreda za filološke znanosti, književnost i umjetnost HAZU-a u BiH, fra Janko Bubalo bio je uzoran fratar, redovnik, vrstan pjesnik i svakome čovjeku brat. »Kao književnik napisao je sedam zbirki pjesama, dvije knjige izabranih pjesama te “Apokaliptične dane” u obliku svojevrsnog romana i “Tisuću razgovora s Gospom” u obliku razgovora s vidiocima, itd.« Govorio je o fra Jankovu književnom djelu općenito, o njegovom pjesništvu kao vrsnom djelu iz razdoblja druge moderne koja je poznata po tome što je njome napravljen otpor prema socijalizmu i staljinizmu.
Predsjednik HAZU-a u BiH Mladen Bevanda posebno se osvrnuo na Bubalovo djelo »Apokaliptični dani«. »Ono što je Bakula radio za franjevce u osmanskom razdoblju, ništa manje nije uradio Bubalo od 1945. pa nadalje. On je pokazao da se u tom najgorem nevremenu, gdje su glave letjele bez ikakvih kriterija, može ostati dostojanstven, uspravan, ako je čovjek mudar, ako ima duhovnu jačinu i vjeru«, istaknuo je Bevanda.
Gvardijan samostana i župnik župe svetog Ante Padovanskog na Humcu fra Dario Dodig naglasio je kako čitajući Bubalove pjesme dobivaš dojam kao da ga poznaješ cijeloga. »Što više čitaš njegovo pjesništvo, otkrivaš nepoznate dubine njegova bića, dubine bića snažno povezane s Bogom. Njegovo je pjesništvo – pjesništvo prelijevanja i oduševljavanja do u sitnice koje njegovim riječima postaju temeljna egzistencija života.«
Vicepostulator postupka mučeništva »fra Leo Petrović i 65 subraće«, fra Miljenko Stojić o fra Janku Bubalu je ovako govorio: »Fra Janko Bubalo je dobar, velik pjesnik. Ta zato o njemu sada i govorimo. Ali što je u temeljima toga njegova pjesništva, što ga je pročistilo i uzdiglo u visine? Usuđujem se reći da je to upravo ono što je zabilježio u svojim memoarima “Apokaliptični dani”, njegovoj posljednjoj napisanoj knjizi. I on to posredno priznaje kada u prologu te svoje knjige kaže da bi najbolje bilo da pročitamo njezinu prvu i zadnju stranicu. K tomu naznačuje nam to i u posveti kada govori: “Braći svojoj poklanoj, dok su šipci cvali a bilo je proljeće tisuću devetsto četrdeset i pete…” Prije nego što je napisao ovu posvetu vlaga u potkrovlju župnog stana na Čerinu uništila mu je poemu “Šipci su cvali, bilo je proljeće”. Ista misao, slične riječi. Moram priznati da fra Janka dugo nisam shvaćao, sve do pojave ove knjige i dok kao vicepostulator nisam skroz zagazio u te mutne vode negdašnjih ratnih zbivanja i njihova utjecaja na sadašnjost. Možemo reći da su strahote Drugoga svjetskoga rata i poraća neprestano pratile fra Janka Bubala i utjecale na njegovo stvaralaštvo. Nije on slučajno palio svoje rukopise i nije se slučajno vraćao na “proljeće kada su šipci cvali”. Živjelo je to u njemu i šiknulo prvom prilikom pjesničkom riječju. Jednostavno rečeno istina se nije dala skriti unatoč svoj prolaznosti. Ostala je zapisana i u fra Jankovim stihovima i u neprolaznoj svijesti hrvatskoga puka.«
Osvrnuvši se na fra Jankovu knjigu »Tisuću razgovora s Gospom«, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM i knjižničar Franjevačke knjižnice fra Ante Marić rekao je da njegova djela donose fra Jankov stav prema fenomenu Međugorja i njegov doprinos da istina o tom fenomenu neokrnjena dođe do čovjeka, do ljudi, do stvarnosti.
Fra Janko Bubalo rođen je u Turčinovićima 1913., a osnovnu školu i klasičnu gimnaziju pohađa na Širokom Brijegu. Bogosloviju je počeo studirati u Mostaru te okončao u Poljskoj. Najveći dio svoga franjevačkoga i svećeničkoga života proveo je u Čerinu. Umro je na Humcu 1997.