Stolac, 18. svibnja 2014. (zupa-stolac.com) – Sinoć, 17. svibnja, u sklopu manifestacije Stolačko kulturno proljeće organizirana je na Radimlji kod Stoca svečana komemoracija i sv. misa za sve pobijene katolike hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu. Na početku župnik don Rajko Marković, pozdravio je predvoditelja misnog slavlja, svećenike sumisnike te sve nazočne, naglasio svrhu ovog okupljanja i zahvalio svima koji su osjetili potrebu doći na ovaj hercegovački Bleiburg u Stocu i navijestio redoslijed programa.
U 17.30 kod podignutog spomenika časna sestra Alojzija Ramljak predmolila je sa školskom djecom i ministrantima pred okupljenim mnoštvom slavna otajstva krunice za naše pobijene. Poslije duhovne točke slijedila je komemoracija. Komemoracija je započela himnom »Lijepa naša«, a nastavljena polaganjem vijenaca. Vijence na spomenik hrvatskim žrtvama položili su načelnici hercegovačkih općina te nazočni predstavnici hrvatskih državnih i drugih institucija, udruga i stranaka. Sve su to popratile prigodnom pjesmom dvije stolačke župne pjevačke skupine: »Vidoštačka kraljica« i »Angelus«. Uokolo spomenika poredali su se, kao počasna straža, mladi iz dvije stolačke folklorne skupine: HKUD »Stolac« i HKUD »Bosansko izvorno kolo«, što je čitavom skupu davalo lijep dekorativni dojam, iako su bili bez narodnih nošnji radi kiše.
U 18.00 je započela sv. misa, koju je predvodio u sumisništvu 8-orice svećenika i đakona fra Miljenko Stojić sa Širokog Brijega, povjerenik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij u Mostarsko-Duvanjskoj i Trebinjsko-Mrkanskoj biskupiji. U nadahnutoj i zapaženoj propovijedi osvrnuo se na teško stanje hrvatskog naroda nakon 1945. pod tiranijom Tita i Partije. A onda je naglasio: »Nalazimo se u Gospinu mjesecu svibnju, ali i Gospi i nama svibanj su pokušali ukrasti neki koji su se opijali i još se uvijek opijaju komunističkom bezbožničkom ideologijom. Odlukom tajnih središta moći krajem Drugog svjetskog rata iznenada su zadobili vlast. Njihove crvene zvijezde petokrake zlokobno su sijevnule na njihovim kapama. Sadašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović rekao bi: na lijepim partizanskim kapama koje su nosile mir i ljubav. A stvarnost je bila potpuno drukčija. Zločin se prosuo hrvatskim zemljama s obje strane granice kao led za velika nevremena. Komunisti su proslavljali svoj izlazak na otvorenu pozornicu. Ubijali su sve redom. Na ovom području gdje sada stojimo ubili su 10-ak tisuća ljudi. I time su se hvalili. Nazivali su to oslobođenjem. Svibanjsko cvijeće nijemo je gledalo što čine.« A onda je nastavio: »Jedan od onih kojeg su pokušali na silu preodgojiti bio je blaženi, a uskoro i sveti kardinal Alojzije Stepinac. Najprije su ga progonili, a onda ga jednostavno otrovali. Obećavali su mu mnogo toga samo ako se pokori. Nisu uspjeli. On je shvatio da je to njegov križ i da ga nakon njega čeka uskrsnuće. Znamo da se nije prevario. Zasjao je u srcima Hrvata i vjernika, ne kao zvijezda petokraka, nego kao jasno, žarko sunce«, rekao je između ostaloga fra Miljenko. Propovijed je zaključio riječima: »Pred nama je, dakle, vrijeme ovakvo kakvo jest. Ispred nas je budućnost onakva kakvom je učinimo. Preduvjet za to je da svjesno na sebe uzmemo teret svakidašnjeg života u svjetlu Božje riječi. Tada je pobjeda naša i procvjetat će naši krajevi unatoč svemu.«
U sv. misi okupljeni puk je pobožno sudjelovao, molio i pjevao, a na licima se osjetila ozbiljnost, što je bio znak da je nazočno brojno vjerničko mnoštvo, svjesno i svetog trenutka i svetog tla na kojem stoji. Sve je na Radimlji završilo zajedničkom pjesmom »Zdravo Djevo kraljice Hrvata«, a onda se okupljeni puk razišao dostojanstveno u tišini šaljući poruku svima odgovornima da se jednoga dana dođe do potpune istine o našim pobijenima.