Drugi svjetski rat, odnosno komunistička ruka, nanijeli su Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji mnoge rane. Ubili su joj 66 članova, što je oko jedne trećine sveukupnog broja. Stradale su i druge dvije trećine. Jedna se nije smjela vratiti iz inozemstva, a treća je nastavila živjeti u domovini podnoseći teški teret komunističke čizme. Do Domovinskog rata 91 hercegovački franjevac je, između ostaloga, iskusio što je tamnica. Osim ubijanja, komunisti su i razarali. Spalili su glasovitu Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu zajedno s knjižnicom od više desetaka tisuća svezaka i bogatim kabinetima, nakon toga je zabranili kao i teologiju u Mostaru. Na Širokom Brijegu su spalili i sve matice 1947. otukavši na kraju i natpis na samostanu koji je govorio kada su ovdje došli franjevci. Stradavala su i druga područja, ali su se komunisti posebno bili okomili upravo na Široki Brijeg, jer su ga držali svojim glavnim takmacem. Zbog toga je ubojstvo franjevaca u puku ostalo upamćeno kao »Širokobriški mučenici«. Međutim, umjesto klonuća duhom, patnja je nakon tih godina urodila velikim brojem duhovnih zvanja.
Danas skupljamo građu da bi Crkva jednoga dana pobijene hercegovačke franjevce proglasila mučenicima, odnosno blaženima i svetima. Na Širokom Brijegu djeluje vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« ustrojena 19. rujna 2007. Vicepostulator je fra Miljenko Stojić. Budući da su svjedoci u poodmakloj životnoj dobi, zamolili smo mjesnog biskupa don Ratka Perića da oni budu najprije ispitani. Potvrdno je odgovorio na zamolbu 23. veljače 2008. i ustrojen je Crkveni sud za njihovo ispitivanje. Do sada su ispitani svi koje smo preporučili. Za mnoge pobijene franjevce prikupljeno je dosta građe, tako da se nadamo da ćemo je vrlo brzo moći podnijeti mjesnom biskupu i da će on tada pokrenuti postupak njihova mučeništva na biskupijskoj razini.
Potrebno se kratko vratiti na sam početak ubojstava hercegovačkih franjevaca. Sve je to vrlo bolno odjeknulo među Crkvom u Hrvata, posebno ubojstvo i spaljivanje 12 franjevaca na Širokom Brijegu. Odmah nakon toga mjesni je biskup don Petar Čule sproveo istragu što se točno dogodilo. Nakon što se uvjerio u nevinost fratara obavijestio je o svemu nadležnu kongregaciju u Rimu te postao jedan od najzaslužnijih što je širokobriješko ubojstvo franjevaca našlo mjesta i u onom glasovitom Pastirskom pismu hrvatskih biskupa od 20. rujna 1945. Nedugo poslije pisao je Provincijalatu da se započne s ispitivanjem svjedoka. Podrazumijeva se da je Provincijalat potvrdno odgovorio. Zadužio je tajnika Provincije fra Bonicija Rupčića da to učini. On se marljivo dao na posao. Međutim tek je radio oko mjesec dana. U studenom 1945. došla je OZNA, uzela skupljena svjedočanstva i zabranila da se to više radi. Svjedoke je ispitivala, zastrašivala i osuđivala na tamničke godine. No, sve im je bilo uzalud. Sačuvala su se, ipak, neka od tih svjedočanstava, različiti fratri prikupljali su druga, tako da danas imamo prilično zaokružen pogled na to što se točno događalo. A svjedočanstva i dalje pristižu.
Osim uredskog rada Vicepostulatura je okrenuta i prema javnosti. Od samog početka pokrenut je web portal pobijeni.info, a ubrzo je pokrenuto i šestomjesečno glasilo Stopama pobijenih. Sljedeći je korak bio pokretanje i redovno održavanje simpozija. Podrazumijeva se da je nastavljeno s obilježavanjem obljetnice ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu, 7. veljače. Ona se sada neprestano razvija tako da je prešla u »Dane pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Između ostaloga tada se redovno po školama u širokobriješkoj općini održava sat povijesti na spomenutu temu. Pohađamo i rodne župe pobijenih franjevaca, tako da bismo im posvijestili da se trebaju njima ponositi.
Danas znamo za grobove 31 ubijenog franjevca. Na Širokom Brijegu, kojeg je Provincija proglasila svojim središnjim žrtvoslovnim mjestom, pokopana su 22. Jedan od njih, fra Melhior Prlić, prva je žrtva iz drugog svjetskog rata i poraća na prostorima Slovenije, Hrvatske i BiH identificirana pomoću DNK analize 30. prosinca 2005. Uradio je to stručni tim iz Splita, na čelu s prof. dr. sc. Marijom Definis Gojanović. I dalje tražimo pobijene članove te mislimo da smo pronašli još trojicu, ali to će pokazati DNK analiza koja je u tijeku.
Spomenimo još da su iz traganja Vicepostulature za pobijenim hercegovačkim franjevcima po pojedinim općinama u Herceg Bosni i BiH izrasla povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općina Široki Brijeg, Ljubuški, Neum, Posušje, Busovača i Čitluk. U još nekim općinama su u osnivanju. Radimo zajedno, baš kao što su to i pobijeni činili.
fra Miljenko Stojić
fra Mate Tadić – Želimir Crnogorac, Svjedočanstva o stradanjima Hrvata, Dva i dva, Zagreb, 2013., str. 46. – 48.