Zagreb, 19. studenoga 2009. (Zorislav Lukić / Vijenac) – Proteklih se dana u svezi s dvadesetom obljetnicom pada Berlinskog zida vodilo više javnih rasprava u kojima se kao jedna od glavnih tema nametnulo pitanje o tome je li socijalizam-komunizam ipak imao neke prednosti u odnosu na današnji kapitalistički državni sustav (danas većina izbjegava koristiti se tim terminom, a i možda je bolje reći višestranački parlamentarni sustav i slobodno poduzetništvo).
Kao prednosti socijalizma pred kapitalizmom neki od sudionika u raspravama ističu veće razumijevanje za socijalnu pravdu i potrebe građana. Treba napomenuti da sami gospodarski podatci nipošto ne potkrepljuju tvrdnje o većem razumijevanju socijalizma za potrebe građana, no to, čini se, ne utječe na raširenost spomenute predodžbe. Mnogi konkretni nedostaci koji su se mogli osjetiti u raznim segmentima života u socijalizmu kao da su ustuknuli pred općim i nejasnim osjećajem da se država prije više brinula za svoje građane. Na djelu je svojevrstan paradoks.
Cijena besplatnoga školovanja
Obično se ističe da su svi građani imali posao, dobivali stanove i imali besplatno školovanje. No nezaposlenih je u Hrvatskoj ipak bilo i 1989., i to 150.000, što je, doduše, manje nego sada, no u socijalizmu je, sjetimo se, velik broj radnika bio zaposlen iz fantomskih razloga, a da zapravo nije radio ili je radio nešto nepotrebno ili, kako kaže Havel, »čitave grane industrije proizvodile su stvari za koje nije postojao interes«.
Tadašnja država gradila je stanove, ali je njihovu izgradnju financirala porezom iz plaća svih radnika, dok je stanove dijelila samo nekima. Što je bilo sa stanovima drugih, i kamo je nestajao njihov novac?
Što su nečiji roditelji imali od neplaćanja školarine za djetetov studij, kada su istovremeno morali plaćati stostruko veće poreze za financiranje JNA i Fonda nerazvijenih republika i pokrajina Jugoslavije? Da, ti si besplatno studirao, ali su tvoji roditelji za to vrijeme Jugoslaviji platili porez kojim je ona nabavila, recimo, pet kalašnjikova, tristo četvornih metara parketa za jugooficirska odmarališta na Jadranu (sjećamo li se te pojave?), sagradila tri metra autoceste Beograd – Niš i deset metara dalekovoda Prizren – Priština.
Toliko o socijalnoj pravednosti nekadašnjeg režima, a da ne govorimo o tome da su tim oružjem ubili petnaestak tisuća hrvatskih branitelja i Hrvatskoj napravili ratnu štetu veću od četrdeset milijardi američkih dolara.
Ostatak članka pročitajte na portalu Vijenca ili u pdf obliku.