Split, 6. svibnja 2009. (Danijel Tuškan / EPEHA) – Županijski sud u Karlovcu pod predsjedanjem suca Mladena Kosijera odbacio je zahtjev Mire Petrak za reviziju presude Okružnog narodnog suda u Karlovcu kojom je 1946. na smrt strijeljanjem osuđen njezin otac Ivan Petrak, utemeljitelj dugoreškog ogranka HSS-a.
Mira Petrak je kao zakonska nasljednica iza pokojnog oca, koji je osuđen kao pripadnik ustaškog pokreta, pravodobno izjavila reviziju protiv sporne presude smatrajući da je donesena zloupotrebom političke moći, i to u svrhu konfiskacije imovine, te je zatražila njezino poništenje.
No, sudac Mladen Kosijer devet godina nakon podnošenja zahtjeva donosi rješenje kojim traženje Mire Petrak proglašava nedopuštenim i to na temelju članka 492. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku. »U članku 494. stavak 3. ZKP-a izričito se navodi da će se revizija odbiti kao neosnovana ako se utvrdi da je podnesena protiv odluke kojom je podnositelj osuđen za ratni zločin ili drugo kazneno djelo za koje je Republika Hrvatska dužna progoniti po pravilima Međunarodnog prava. Razvidno je da se radi o kaznenom djelu ratnog zločina koje je počinjeno u vrijeme rata ili neprijateljske okupacije«, stoji u obrazloženju rješenja. No, u članku ZKP-a navedenom u obrazloženju nigdje se ne navode okolnosti pod kojima bi se revizija trebala odbaciti kao neosnovana, a pogotovo nema uvjeta koje navodi Kosijer.
»Sudsko vijeće očito nije proučilo predmet, vjerojatno ne znajući da sam u posjedu fotokopije cijelog sudskog spisa iz 1946., što mi je odobrio predsjednik suda Ivan Perković«, ogorčena je Mira Petrak. »Zahtjevom za reviziju sudskog postupka nisam tražila nikakvu reviziju novije hrvatske povijesti, niti kazneni ili moralni progon osoba koje su takav postupak i presudu organizirale i provele, nego sam isključivo tražila reviziju sudskog postupka Ivanu Petraku koji je sramotno i bez dokaza proglašen ratnim zločincem i osuđen na smrt strijeljanjem.
DORH: Zloporaba prava
Rješenje Županijskog suda u Karlovcu protivi se čak i mišljenju Državnog odvjetništva RH iz 1999. prema kojem je presuda iz 1946. donesena »zloporabom prava i političke moći, jer iz izreke i obrazloženja proizlazi da se radi o kršenju međunarodno priznatih načela pravne države i demokratskog društva i da proturječi javnom poretku RH«.
Do suca Mladena Kosijera nismo uspjeli doći jer je, kako su nam rekli na Županijskom sudu, »zauzet obvezama u Izbornom povjerenstvu«.
Smaknuće bez dokaza
Petrakova kći zahtjev za rehabilitaciju oca temelji na brojnim svjedočenjima Dugorešana iz 1946. koji su čak podnijeli i peticiju za pomilovanje Ivana Petraka, no on je smaknut prije okončanja žalbenog postupka.
Zanimljivo je i to da u sudskom spisu iz 1946., osim činjenice da je bio pripadnik ustaškog pokreta, nije naveden niti jedan dokaz koji bi kazneno teretio Petraka osim svjedočenja nekoliko ondašnjih moćnika koji su tvrdili da je »općepoznato što je Petrak činio u vrijeme rata«.
Boljkovac: Pojela ga noć
Josip Boljkovac, koji je 1946. obnašao dužnost šefa kotarske Ozne te i sam sudjelovao u postupku protiv Petraka, u nedavnom nam je razgovoru negirao da je preporučio smaknuće dugoreškog gospodarstvenika i političara, ali i potvrdio da su u ono vrijeme smrtne presude »donosili« partijski funkcionari.
»Dovoljno je bilo da partijski funkcionar iz sela kaže: “Da, on je bio to i to”, i toga više nije mogao spasiti ni dragi Bog. Pojela ga je noć«, ustvrdio je Boljkovac. Čini se da je upravo takva sudbina snašla Petraka.