Zagreb, 15. prosinca 2011. (Damir Šimić / hrsvijet.net) – Primjer Brune Vuletića, nekadašnjeg predstojnika kabineta Josipa Broza Tita i višegodišnjeg vojvode sinjskih alkara, koji je koncem Drugog svjetskog rata obnašao dužnost zapovjednika II. dalmatinske proleterske brigade zoran je pokazatelj koje su reference bile potrebne za uspon u tadašnjim komunističkim strukturama.
»U čast« Bruni Vuletiću svojevrsni »spomenik istine« ovom je Sinjaninu ostavio Obrad Egić, njegov prethodnik na mjestu zapovjednika ove brigade i sudionik u masovnim čistkama nad civilnim pučanstvom i ratnim zarobljenicima u Dubrovniku, izvedenim u režiji OZN-e i II. dalmatinske proleterske brigade, koncem 1944. Inače Obrad Egić, Srbin iz šibenskog zaleđa, bio je podoficir starojugoslavenske kraljevske vojske, koji je partizanskom pokretu pristupio odmah nakon proglašenja NDH, i autor je knjige »Žene borci Druge proleterske dalmatinske narodnooslobodilačke udarne brigade«, tiskane u Zadru 1993. U njoj je kroz priču o »brigadnim drugaricama« progovorio o mnogim zločinima u kojima je izravno sudjelovala ova brigada, pod njegovim i Vuletićevim zapovjedništvom. U ovoj prigodi ukazat ćemo na neke podrobnosti vezane za njihov zločin počinjen u Mostarskom Gracu kod Širokog Brijega 6. veljače 1945.
Širokobriješki samostan u žiži Egićevog zanimanja
Povijesna je činjenica, koju potvrđuju svi relevantni povijesni izvori, kako II. dalmatinska proleterska brigada, tijekom bojevih djelovanja u Hercegovini, vođenih u siječnju i veljači 1945., uopće nije dolazila u izravni doticaj sa samostanom na Širokom brijegu. Isto tako, neosporna je činjenica da su upravo pripadnici ove brigade mučki pobili šestoricu franjevaca u Mostarskom Gracu, selu smještenom sjeverno od komunikacijskog pravca Široki Brijeg – Mostar.
Nejasno je, međutim, iz kojih je razloga većina iskaza Egićevih i Vuletićevih »drugarica« objavljenih u ovoj knjizi fokusirano upravo na samostan na Širokom Brijegu. Radi li se u ovom slučaju o namjernom preuveličavanju značaja osobne uloge spomenutih »drugarica«, što je bila redovita pojava u nekadašnjoj jugo-komunističkoj historiografiji, ili pak autor knjige Obrad Egić kroz njihove iskaze pokušava što više zamutiti sliku stvarnih događaja te žižu zanimanja skrenuti sa stvarnih počinitelja zlodjela teško je s apsolutnom sigurnošću kazati.
Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama portala ili u pdf-u.