Široki Brijeg, 27. kolovoza 2011. (Velimir Mabić / ABCportal.info) – Svjedočenjem Mate Sesara, pripadnika ustaške Željezničke bojne i još uvijek živućeg sudionika teških i krvavih borbi za obranu Širokog Brijega pred zločinačkim komunističko-partizanskim osvajačima i okupatorima krajem 1944. i početkom 1945., u Buhovu je 25. kolovoza završeno snimanje dijela dokumentarnog filma o tim vjerojatno najpogubnijim danima u povijesti Širokog Brijega. Višestruko nagrađivani autor, redatelj i producent Christoph Boekel, profesionalni snimatelj Axel Brandt, te službena prevoditeljica, magistrica povijesnih znanosti (priprema doktorsku disertaciju iz područja povijesti XX. stoljeća) koja radi kao asistentica na sveučilištu u Bernu, Sanela Hodžić, tri su dana snimali kadrove za ovaj najnoviji Boekelov dokumentarac koji će u središtu zanimanja imati završne borbe neposredno prije pada Širokog Brijega, s posebnim naglaskom na borbe u Duhanskoj stanici u tri posljednja dana obrane od komunističko-partizanskih osvajača i okupatora, u dane 6., 7. i 8. veljače 1945.
Što je utjecalo i kako je uopće došlo do toga da autor, redatelj i producent Christoph Boekel snima dokumentarni film baš kod nas u Širokom Brijegu? Krenimo redom!
Poručnik Walter Boekel, otac redatelja Christopha, u Drugom svjetskom ratu bio je pripadnik 369. Vražje divizije. U odori njemačkog vojnika poručnik Boekel obišao je gotovo sva ratišta Drugog svjetskog rata. Naime, ratni put započeo je u Francuskoj, zatim je prebačen u Rusiju, iz Rusije je preko Belgije, Francuske i Italije prebačen u Sjevernu Afriku gdje je bio teško ranjen. Nakon afričkog ranjavanja bio je transportiran na liječenje u Njemačku, a kad je zaliječen u svibnju 1944. poslan je na ispomoć u južnu Dalmaciju, na taj strateški važan pravac za izvlačenje njemačkih postrojbi iz Grčke. Po dolasku u Slano iskrcali su se na plato Rudine iznad samog mjesta, odakle se ubrzo moraju povlačiti prema Neumu, gdje u Vukovu Klancu u teškom okršaju ginu gotovo sve njegove kolege i ostaju bez oružja. Preko Metkovića i Ljubuškog poručnik Boekel konačno u listopadu 1944. stiže u Široki Brijeg, u čijoj će obrani sudjelovati do samog kraja i njegova konačnog sloma i pada. Na sam dan pada Širokog Brijega, u teški borbama za Duhansku stanicu, bio je gelerom teško ranjen u pluća (2 cm ispod srca) odakle ga Pero Periša Mandić i Dragan Mandić, otac i stric osamdeset-dvogodišnjeg svjedoka Dragana Mandića koji je ovih dana svjedočio o stravičnim događajima iz 1945., na improviziranim nosilima prenose preko rijeke Lištice i donose do tadašnje Bolnice časnih sestara (kasnije »Stanica milicije«) gdje je previjen (a vjerojatno i operiran kako bi mu bio odstranjen geler). Kolima njemačkog saniteta Poručnik Boekel odatle je prebačen do Knešpolja gdje je također bila ambulanta i gdje je ostao neko vrijeme, odatle nastavlja dalje prema Mostaru, onda prema Sarajevu, da bi u Slavonskom Brodu prešao u vlak koji ga je odveo do Baden-Wirtenberga i rodnog mu Göppingena. Umro je u dubokoj starosti 1999. (u 81. godini života).
Christoph Boekel, sin poručnika Waltera, autor, producent i redatelj, došao je na ideju da krene očevim ratnim putem i snimi dokumentarni film. Prateći ratni put svog oca, prvi dokumentarni film pod nazivom »Die Spur des Vaters« (»Očevim tragom«) u koprodukciji ZDF-a i Eikon filma 1989., Christoph Boekel snimio je u Rusiji na prostorima na kojima je ratovao njegov otac. Ova snimanja u Širokom Brijegu dijelovi su drugoga dokumentarnog filma koji obrađuje istu tematiku, ratni put njegova oca, poručnika Waltera Boekela. Prije dolaska u Široki Brijeg ekipa filma snimanja je obavila u Slavonskom Brodu, mjestu prekrcaja njegova oca s vlaka na vlak.
Inače, autor, redatelj i producent Christoph Boekel diplomirao je na Visokoj školi za televiziju i film u Münchenu (HFF) nakon čega osniva »Baum film« i otada samostalno piše, režira i producira. Između ostalog, docent je na njemačkoj Akademiji za film i televiziju u Berlinu. Christoph Boekel do sada je uradio 14 dokumentarnih filmova, a nositelj je pet prestižnih nagrada za dokumentarni film koje je zavrijedio u svojoj domovini Njemačkoj (od kojih je jedna i svojevrsni njemački »Ooskar za dokumentarni film«), četiri nagrade dobio je u Americi, te po jednu u Poljskoj, Rusiji, Slovačkoj, Portugalu, Turskoj i Engleskoj.
Drugi član snimateljske ekipe Axel Brandt, najprije je studirao teologiju u Hamburgu, a zatim se premjestio na njemačku Akademiju za film i televiziju u Berlinu. Samostalni je snimatelj za igrane i dokumentarne filmove, a posebno se specijalizirao za vrhunske »Prime-Time« dokumentarce za ARD i ZDF. Snimatelj je režije za ZDF, NDR, TSR i BR. Između ostalih, snimao je filmove: »Hitler i Staljin – portret jednog neprijateljstva«, »Walter Merz – čovjek koji ne odustaje«, „Mielkina osveta Stasi oficira Wernera Teska«, »Mi od “tamo” – s “trabantom” u svijet« i dr.
Magistrica povijesti Anela Hodžić, službena prevoditeljica za vrijeme ovog snimanja, studirala je povijest u Münchenu i Firenci, a magistrirala je 2006. na Ludwig-Maximilijan sveučilištu u Münchenu. Od tada radi kao asistentica na Sveučilištu u Bernu, gdje priprema doktorsku disertaciju iz povijesti XX. stoljeća. Svih troje članova snimateljske ekipe jamstvo su da će posao biti dobro i kvalitetno obavljen.
U protekla tri dana, pored već spomenutog ustaše Mate Sesara iz Buhova, svoja su svjedočenja dali i Berislav Topić, Karlo Kutle, Mirko Mandić i Dragan Mandić iz Širokog Brijega, te Drago Ćavar iz Knešpolja, a snimanje svjedočenja Božice Kopilaš planirano je u povratku filmske ekipe iz Stona za nekoliko dana. U pripremi i organizaciji snimanja, pronalasku svjedoka te snalaženju na prostoru Širokog Brijega, »filmašima« su pri ruci bili članovi širokobriješkog Povjerenstva za istraživanje i obilježavanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća Mile Lasić i Velimir Mabić na čelu s predsjednikom Perom Kožulom, kao i vicepostulator Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić.
Vrlo zadovoljan gostoprimstvom, ali i obavljenim poslom, Christoph Boekel je najsrdačnije zahvalio i sa zagonetnim osmijehom prihvatio naš poziv na sljedeći »Mediteran film festival« (MFF), naravno u kategoriji gosta. Domaćinima je na kraju, nakon nekoliko pića i opuštanja, ipak nekako uspjelo nagovoriti simpatičkog Nijemca da nam obeća dolazak na idući MFF.