Stolac, 20. svibnja 2019. (cnak.ba) – U subotu, 18. svibnja, u sklopu manifestacije »Stolačko kulturno proljeće« organizirana je na Radimlji kod Stoca svečana komemoracija i sv. misa zadušnica za sve poginule katolike hrvatskoga naroda u Drugom svjetskom ratu iz ovoga kraja ili koji su tu ubijeni. Prema povjesničarima brojka se penje i do 10.000.
U 17.30 kod podignutog spomenika Dječji zbor »Modra rijeka« predmolio je s ministrantima slavna otajstva krunice koja je bila prikazana za naše pokojnike. Poslije duhovne točke slijedila je komemoracija.
Na početku događanja župnik don Rajko Marković pozdravio je predvoditelja misnog slavlja, svećenike suslavljenike, goste, nazočne medije, a posebno Radio Herceg Bosne koji je izravno prenosio ovaj događaj te sve okupljene vjernike. Naglasio je svrhu okupljanja i zahvalio svima koji su osjetili potrebu doći na ovaj hercegovački Bleiburg, te navijestio redoslijed programa.
Komemoracija je započela »Lijepom našom«, a nastavljena polaganjem vijenaca. Vijence na spomenik hrvatskim žrtvama položili su načelnici hercegovačkih općina, te nazočni predstavnici hrvatskih državnih i drugih institucija, udruga i stranaka. Sve su to popratile prigodnim pjesmama stolačke župne pjevačke skupine »Vidoštačka kraljica« i »Angelus«. Uokolo spomenika poredali su se kao počasna straža mladi iz HKUD »Stolac«, što je čitavom skupu davalo lijep dekorativni dojam.
U 18.00 započela je sv. misa koju je, u suslavlju 9 svećenika među kojima je bio i vicepostulator fra Miljenko Stojić, predvodio don Željko Majić, generalni vikar hercegovačkih biskupija iz Mostara. Pod pod sv. misom pjevao je sav okupljeni puk Božji predvođen župnim pjevačkim zborom »Mladi«. Na početku je sve nazočne vjernike don Željko pozdravio te ih prikladnim riječima potaknuo na kajanje i uveo u misno slavlje.
Poslije Evanđelja don Željko je održao vrlo lijepu prigodnu i poticajnu propovijed koja se budno pratila. Iz nje donosimo u nastavku glavne misli, dok se čitava može pronaći na portalu Crkve na kamenu. »Nakon što je dijecezanski upravitelj biskupije Gurk-Klagenfurt odlučio da ove godine ne dopusti hrvatskim biskupima slaviti sv. misu zadušnicu na bleiburškom polju, mnogi su se prisjetili propovijedi našega mjesnog biskupa msgr. Ratka Perića koju je prije 10 godina, točnije 16. svibnja 2009., izrekao na tom istom mjestu nemaloga hrvatskoga stradanja te ju označili proročkom. “Vrhunac Kalvarije”, nastavio je tada biskup Ratko, “hrvatski je narod doživio u četiri godine Drugoga svjetskog rata i nakon njega, dakle u vremenu koje su obilježila ‘tri izručenja’: 1. fašističkoj ideologiji 1941., 2. saveznicima predvođenima Englezima 1945. i 3. kada su ti isti Englezi, ne poštujući Ženevsku konvenciju iz 1929., s bleiburških i drugih austrijskih poljana i područja 15. svibnja te iste 1945. na desetke tisuća razoružanih hrvatskih vojnika i civila izručili pod partizansku zvijezdu ubijanja i robijanja.” Ovdje smo iz najmanje dva razloga: Jedan (koji ne ćemo čitati kao prvi), barem kada se radi o izboru mjesta, povijesno je dokaziv – iako i ovdje ostajemo uskraćeni i za broj pobijenih kamo li ne onda za imena. A neupitna je istina da je jedan od krakova jedinstvenoga Križnoga puta hrvatskoga naroda završio upravo ovdje u Stocu, za što imamo toliko živih sjećanja i vidljivih dokaza, kako na ovim prekrasnim poljanama tako i na brdima, na obalama rijeka i potoka, ali i u još uvijek neistraženim škrapama i jamama, tim nijemim svjedocima strašnoga zločina koji još uvijek čuvaju suhe kosti doma hrvatskoga. No, draga braćo i sestre, da se ovaj skup i sv. misa ne bi pretvorili u žalopojke u kojima dominira vlastiti pogled, kako na našu prošlost tako i sadašnjost, bez svjetla budućnosti želim da nas sve obasja Mlado sunce s visine, to svjetlo odozgor koje je bilo i ostalo dominanta u svim teškim vremenima hrvatskoga Križnog puta, a o čemu je govorio naš biskup Ratko prije deset godina u Bleiburgu.«
U sv. misi okupljeni je puk pobožno sudjelovao, molio i pjevao, a na licima se osjetila ozbiljnost, što je bio znak da je nazočno vjerničko mnoštvo svjesno i svetog trenutka i svetog tla na kojem stoji. Sve je na Radimlji završilo zajedničkom pjesmom »Zdravo Djevo kraljice Hrvata«, a onda se okupljeni puk razišao dostojanstveno u tišini šaljući poruku svim odgovornima da se jednoga dana dođe do potpune istine o našim pokojnima.