Humac, 17. veljače 2014. (MIRIAM) – Nakon Širokog Brijega (7. veljače), Zagreba (7. veljače), Tomislavgrada (9. veljače), Mostara (14. veljače) te mnogih drugih župa diljem Hercegovine također je i u humačkoj župi u nedjelju,16. veljače, na vrlo svečan način slavljena sv. misa za pobijene fratre i puk s područja ljubuške općine. U 18.00 u prepunoj crkvi puka Božjega, svih starosnih dobi, a posebno je bio uočljiv veliki broj mladih, sv. misu je predslavio humački gvardijan fra Velimir Mandić u suslavlju s provincijalom fra Miljenkom Štekom, vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem i 23 fratra svećenika.
Pred sv. misu novak fra Lovro Šimić u pozdravnim riječima naglasio je da ove večeri na poseban način molimo za sve žrtve Prvog svjetskog rata, 2.279 osoba s područja ljubuške općine koji su ubijene u Drugom svjetskom ratu i poraću, za sve pokojne svećenike i fratre koji po mjestu rođenja pripadaju humačkom samostanu ili su iz drugih područja u i oko Ljubuškog ubijeni.
Nazočni župnici su pročitali podatke o broju pobijenih iz svojih župa:
1. Iz župe Sv. Ante Padovanskog Humac ubijeni su: Bijača 40, Cerno 53, Crnopod 27, Crveni Grm 110, Hardomilje 63, Hrašljani 48, Humac 87, Lisice 49, Ljubuški 28, Miletina (župa sv. Jakova u Međugorju) 46, Mostarska Vrata 49, Pregrađe 73, Prolog 39, Radišići 189, Teskera 39, Zvirići 40. Fratri i svjetovni svećenici su: prof. fra Leonardo Rupčić, fra Kornelije Sušac i fra Nikola Ivanković, te don Stanko Čotić, don Ante Čotić i bogoslov Srećko Čotić. U Ljubuškom zatvoreni i na raznim mjestima ubijeni su: fra Paško Martinac (negdje na području Ljubuškog, fra Martin Sopta i fra Slobodan Lončar (pronađeni u Ljubuškom), fra Julijan Kožul i fra Zdenko Zubac (pronađeni u Zagvozdu).
2. Iz župe Sv. Josipa Radnika Grljevići ubijeni su: Grljevići 53, Lipno 79. Fratri: dr. fra Fabijan Paponja, fra Fabijan Kordić i prof. fra Krsto Kraljević.
3. Iz župe Sv. Marka Evanđeliste Klobuk ubijeni su: Klobuk 136. Fratri: fra Marko Barbarić i dr. fra Leo Petrović, provincijal.
4. Iz župe Presvetog Srca Isusova Studenci ubijeni su: Stubica 46, Studenci 134. Fratri: dr. fra Radoslav Vukšić, fra Andrija Jelčić, fra Nenad Pehar i fra Lujo Milićević.
5. Iz župe Presvetog Srca Isusova Šipovača-Vojnići ubijeni su: Doli 25, Greda 13, Kašče 8, Šipovača 60, Vojnići 55.
6. Iz župe Sv. Ilije Proroka Veljaci ubijeni su: Grab 103, Orahovlje 8, Vašarovići 92, Veljaci 117. Fratri: dr. fra Bono Jelavić i fra Metod Puljić.
7. Iz župe Sv. Paškala Vitina ubijeni su: Grabovnik 49, Otok 29, Proboj 82, Vitina 210. Fratri: fra Bonifacije Majić, fra Kažimir Bebek, fra Svetislav Markotić, fra Ante Majić i fra Stjepan Majić.
Budući da po ustrojstvu Hercegovačke franjevačke provincije humačkom samostanu pripadaju i župe iz grudske općine, župnici su također pročitali imena ubijenih fratara i svećenika iz tih župa. Pobijeni fratri i svećenici iz župe Sv. Mihovila Arkanđela Drinovci: dr. fra Krešimir Pandžić, dr. fra Arkanđeo Nuić, fra Anđelko Nuić, dr. fra Radoslav Glavaš, prof. fra Borislav Pandžić, fra Žarko Leventić, fra Emil Stipić te don Ilija Tomas, don Andrija Majić mlađi, don Jerko Nuić i don Ante Krešimir Buconjić. Pobijeni fratri iz župe Sv. Stjepana Prvomučenika Gorica – Sovići: fra Križan Galić i fra Melhior Prlić. Ubijeni fratar iz župe sv. Ivana Krstitelja Ružići jest fra Maksimilijan Jurčić. Iz župe Bezgrješnog začeća BDM Tihaljina ubijena je časna sestra Regina Šima Milas.
U svojoj propovijedi fra Velimir je između ostalog naglasio: »Danas smo ovdje kako bismo se prisjetili svih naših pradjedova koji su nestali ili poginuli u Prvom svjetskom ratu, svih pobijenih ili nestalih u Drugom svjetskom ratu i poraću, njih 2.279, kao i svih fratara i svećenika koji su podrijetlom iz naših krajeva, njih 26, ili su ovdje oko Ljubuškoga mučeni, ili su s Humca odvedeni te bez suđenja ubijeni i negdje zatrpani… njih 5. U Hercegovini je još ubijeno 15 biskupijskih svećenika i 2 bogoslova. Naravno da uključujemo u svoje molitve i sve pokojne branitelje koji su nedavno u Domovinskom ratu poginuli na bojišnici ili umrli od posljedica rata u kojem su branili svoja i naša ognjišta. A njih je točno 105 i još 3 civilne žrtve, dvoje djece i jedna medicinska sestra.«
Osvrnuo se kratko na mučeničku povijesti hrvatskog naroda i kazao: »Naši su preci bili prva crta u obrani Europe od Turaka, krvavo su zaslužili časni naslov Predziđe kršćanstva podnoseći strašne zulume, muke i progone turskih osvajača od 1463. do 1878. Iza turskih progona uslijedio je Prvi svjetski rat, a zatim najkrvavije razdoblje hrvatske povijesti – Drugi svjetski rat i njegovo još krvavije poraće. Ako, nažalost, ne znamo koliko je Hrvata poginulo u Prvom svjetskom ratu, znademo da je u Drugom samo s područja naše općine poubijano najmanje 2.279 naših očeva i djedova, većinom na Križnom putu. Sjetimo se Bleiburga, Macelja, Maribora, raznih logora i jama diljem Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije… Kako bismo što bolje razumjeli bešćutnost ubojica, dobro se sjetiti da su u Vrgorcu 28. siječnja 1945. ubili trudnicu Stanu Dodig r. Nižić, ženu Barišinu i njezinu svekrvu…«
Iznio je i podatak da su »od završetka Drugog Svjetskog do Domovinskog rata 92 hercegovačka fratra osuđena na nevjerojatnih 321 godinu tamnice, a da su odrobijali čak 223 godine, 9 mjeseci i 12 dana! Od toga su šestorica osuđena na smrt, jednoga su ubili kundacima, a petorici su, eto velikodušno, preinačili na 20 godina robije… kako je istraživao fra Andrija Nikić.«
Možda je manje poznato široj javnosti činjenica, ali zato treba posvijestiti, da su »komunističke vlasti u BiH časnim sestrama oduzele sve kuće, ostavile samo malo prostora za boravak starijih sestara, a sve sposobne sestre rastjerale i zabranile im nositi redovničku odjeću.« – istakao je fra Velimir, te je dodao: »Fra Žarko Ilić je, prema knjizi s. Natalije Palac U knjigu života upisane izračunao da su 24 školske sestre franjevke iz Hercegovine provele 37 godina i 11 mjeseci u jugokomunističkim tamnicama, a jednu su i ubili. Zatvarane su i sestre milosrdnice, ali o njima još nemamo podataka. Fra Žarko je, prema podatcima objavljenima u knjizi biskupa Ratka Perića Da im spomen očuvamo izračunao da je 7 biskupijskih svećenika provelo 30 godina i 8 mjeseci u komunističkim tamnicama. A još nigdje nije popisano robijanje naših mladića i djevojaka, muževa i žena. Ni do danas nikom nije stalo do toga da barem popiše imena svih hrvatskih uhićenika i uhićenica 1945. – 1990.«
Fra Velimir je zamolio sve nazočne da takve stradalnike iz svojih obitelji i rodbine popišu i donesu te popise u samostan. Svi su oni stradali zato što su bili svjesni vjernici i članovi svoga hrvatskog naroda. Njihova žrtva je poziv nama danas: »Ne budite izdajice ni svoje vjere i morala, ni svoga roda ni svoga naroda! Ne zaboravite ono što vam je Isus rekao: “Vi ste sol zemlji! Vi ste svjetlo svijetu!” – kazao je fra Velimir.
Potkrijepio je ove svoje riječi jednim svijetlim primjerom iz ljubuške tamnice u poraću Drugog svjetskog rata: »Pok. fra Jerko Karačić opisuje kako je u malom podrumskom, vlažnom, smrdljivom prostoru u ljubuškoj tamnici bilo više uhićenika. Među njima su bila i dvojica momaka koji su se fra Jerki ponudili da će oni legnuti na vlažni i hladni pod kako bi njemu omogućili da on legne na suho, po njima – da se ne nahladi!« Kakav divan primjer ljubavi prema bližnjemu!
Ali što danas možemo za njih i sebe učiniti, upitao je fra Velimir i u nastavku propovijedi odgovorio navodeći riječi vojnog biskupa mons. Tome Vukšića iz knjige Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine: »Mnogo puta sam imao dojam da se o stradanju nevinih svećenika i vjernika govorilo i pisalo poglavito kako bi se upozorilo na beskrajnu mržnju neprijatelja koji su ih pogubili. Tako se govor o žrtvama nerijetko pretvarao u govor o banditima različite vrste i njihovoj zloći te je, nažalost, mržnja protivnika Crkve i našega naroda često postajala središnja tema. Stoga smatram da je konačno došlo vrijeme da se prestane baviti mržnjom zločinaca, a da se počne govoriti o ljubavi žrtava. Nama vjernicima nadahnuće mora biti ljubav stradalnika… Neki su od njih zacijelo završili život na način koji je vrlo sličan umiranju mučenika prve Crkve… Stoga je vrijeme da promijenimo način govora o njihovoj tragediji i naš odnos prema njima. Umjesto upiranja prstom u zločince, započnimo tražiti svece i mučenike, ali na crkveni, kanonski i službeni način jer Crkva koja ne prepoznaje svoje duhovne velikane, ozbiljno dolazi u opasnost zauvijek ostati mala Crkva sitne duše.«
U smislu ovih biskupovih riječi dobro je znati da je naša Hercegovačka franjevačka provincija započela proces za proglašenje mučenika naših fratara pod naslovom: »Fra Leo Petrović i 65-orica subraće«.
Blaženi papa Ivan Pavao II. rekao je: »Potrebno je, da mjesne Crkve učine sve, da se ne prepuste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo!«
Na kraju svoje propovijedi fra Velimir je ustvrdio i pozvao: »Mi smo dio naše mjesne Crkve, zato pomozimo da naša mjesna Crkva preko svakog od nas pojedinačno, te preko naše Vicepostulature “Fra Leo Petrović i 65-orica subraće”, naše franjevačke provincije kao i biskupije ne prepusti zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo.«
Sv. misno slavlje uveličao je veliki župni zbor Sv. Ante pod ravnanjem s. Robertine Barbarić, a osmorica novaka Hercegovačke franjevačke provincije čitali su i posluživali kod sv. mise.