Zagreb, 8. veljače 2015. (IKA) – U povodu 70. obljetnice mučeničke smrti hercegovačkih fratara ubijenih tijekom veljače 1945., ponajviše iz samostana na Širokom Brijegu i u Mostaru, a potom i diljem cijele provincije te raznih drugih krajeva, ukupno njih 66, u franjevačkom samostanu Bezgrješnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi upriličena je 7. veljače molitveno-komemorativna večer s prigodnim programom. U prepunoj samostanskoj dvorani ispod crkve održan je prigodni program. Potresno oproštajno pismo fra Lea Petrovića, jednog od 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca, pročitao je uz plamen svijeće fra Nikola Jurišić, franjevački bogoslov iz Klerikata uz samostan, uz prikazivanje isječaka dokumentarnog filma o stradanju hercegovačkih franjevaca. Zatim je svečanu sv. misu zadušnicu predvodio požeški biskup Antun Škvorčević uz gvardijana fra Draženka Tomića i više redovničkih i biskupijskih svećenika. Prije mise uz molitvu za pokojne, bogoslov fra Antonio Musa pročitao je imena svih 66 ubijenih franjevaca, a biskupa je potom pozdravio gvardijan Tomić.
Uvodeći u misno slavlje biskup je istaknuo kako se pred nas postavlja teško pitanje – trebamo li zaboraviti svoju tešku i tegobnu povijest, osobito noviju čiji su dio i pobijeni hercegovački franjevci, i samo je tako odbaciti u zaborav, kako bi to željeli neki iz svojih uskih i sebičnih probitaka? Ili, pak, da se stalno trujemo sjećanjima koja izazivaju zlo, mržnju, osjećaj osvete, što bi opet željeli drugi, kako bi pokazali da su Hrvati narod mržnje, osvete i zla? Ni jedno ni drugo nije naš put, poručio je biskup, podsjetivši na velike riječi danas svetog pape Ivana Pavla II., koji nas je u prigodi svog pohoda Hrvatskoj pozvao na čišćenje povijesnog pamćenja. To nije zaborav, to je pamćenje i čuvanje sjećanja na prošlost, ali oslobođeno, očišćeno od svakog osjećaja koji bi nas vodio u mržnju i osvetu.
U tom je duhu bila i biskupova propovijed, prožeta pozivom na ljubav koju nam je pokazao sa svoga križa raspeti Spasitelj. Spomenuo se i svoje Požeške biskupije koja je velikim dijelom teško postradala u Domovinskom ratu te svojih pohoda i susreta s ljudima koji su doživjeli teško zacjeljive rane. Ali u svim tim susretima biskup u ratnim stradanjima pozlijeđene ljude potiče ne na zaborav proživljenoga i doživljenoga, nego na očišćeno povijesno pamćenje od mržnje koja potiče na zlo i onda se širi i dalje, izazivajući nova zla. »Mi se trebamo usmjeravati prema Isusu koji prašta. Upravo u tome otkriva se snaga svjedočanstva i ubijenih franjevaca. Zato su oni mučenici. Oni su smogli snage svjedočiti za Boga, ostati s narodom, s njim živjeti i umrijeti. Svojim do smrti čvrstim stavom, postali su nam zagovornici kod Boga. Iz njihova svjedočanstva mi crpimo snagu za rast u vjeri i u praštanju«, rekao je biskup.
Zahvaljujući na kraju sv. mise zadušnice biskupu Škvorčeviću, osobito na poticajnim riječima propovijedi i ljubavi iskazane za pobijene hercegovačke franjevce, svećenicima i svima koji su im svojim dolaskom pokazali poštovanje, gvardijan Tomić posebno je zahvalio biskupu za sve što čini i što je učinio u svojoj srpskom agresijom teško materijalno i duhovno postradaloj Požeškoj biskupiji. Naglasio je da on u njoj ne prestaje poticati narod na ljubav, molitvu i od svake mržnje oslobođeno sjećanje na prošlost.