Mostar, 7. veljače 2006 (MIRIAM) – Da bismo vjerodostojno govorili o viktimologiji Hercegovačke franjevačke provincije, valjalo bi Provinciju ukratko predstaviti te kušati stvoriti predodžbu o njoj u trenutku kad su je ubijali. Kad se radi o redovničkim zajednicama najbolje je pogledati »Tabulu«, razmještaj osoblja.
Te tabule uvijek dadnu dosta vjeran život u određenom trenutku. Jubilarna tabula jest upravo ona iz 1944. Jubilarna u tom smislu, jer je Hercegovačka franjevačka provincija te godine trebala proslaviti 100. obljetnicu od svog »odcipljenja od Bosne«. Po toj tabuli provincijski »Conspectus Summarius« je slijedeći: svećenika redovnika ima 187, studenata teologije u Provinciji 27, po sveučilištima drugdje 6, studenata filozofije u provinciji 3, drugdje po učilištima 3, u Americi studenata teologije 3, na Gimnaziji na Širokom Brijegu 3 (oni bijahu 7. i 8. razred, jer je oblačenje bilo nakon 6. razreda gimnazije po ondašnjem školskom sustavu, danas bi to bilo nakon završenog drugog razreda gimnazije), novaka je 12, svečano zavjetovana brata su 3, a braće tercijara 10. Svećenika i redovnika u svemu Provincija broji 231. Sjemeništaraca je 68, vanjskih đaka u Konviktu o kojima skrbi Provincija je 147, a u Gimnaziji su ukupno 403 đaka, ostali dolaze iz svojih kuća u gimnaziju. Provincija ima 4 samostana, 10 rezidencija, skrbi o 41 župi, ima tri sjemeništa za teologiju i filozofiju, jednu gimnaziju s pravom javnosti. Ima 16 doktora teologije, 11 doktora filozofije, 1 doktora prava, 1 doktora glazbe, 1 inženjera arhitektu, ima 25 od države priznatih profesora, ima svoj Komesarijat u Americi sa 17 svećenika redovnika. Provincija ima tog trenutka 1 misionara u Kini. Te 1944. ima također svoju tiskaru (od 1872.) u Mostaru s 13 radnika.
Kad su 16. svibnja 1844. krenuli iz Kreševa i došli na Čerigaj nisu imali ništa osim dopuštenja da u Hercegovini mogu graditi samostan. Bijahu, kako su 23. srpnja 1846. u kamen nad ulaznim samostanskim vratima na Širokom Brijegu i napisali: »… bez kruha i krova, bogati samo nadom u Boga …« Kako su sve to sagradili i stvorili najbolje je opisao harni fra Petar Bakula u Šematizmu iz 1867.
Hercegovačke su fratre pobili Titovi partizani zadojeni komunističkom ideologijom i vođeni komunističkom partijom. Zašto?! Protokola o suđenjima nemamo, jer ih nije ni bilo. Proučavanjem komunističke ideologije, mnoge će stvari biti jasnije. Crkva je, pa prema tome i svećenici, a na osobit način fratri »protiv narodni elemenat«, oni su »klerofašisti«, njih je u prvom naletu trebalo likvidirati. Predmnijevati je da je samo fra Stjepan Naletilić ubijen iz nacionalističkih pobuda. To je bilo u prigodi njegova premještaja iz Kongore na Humac kad su njega, njegovog brata Marijana i Matišu Penavića (brijača na Lištici) negdje na Kupresu ubili četnici. Do danas se ne zna za njihove grobove. Svi su ostali ubijeni iz ideoloških pobuda. Partizani, koji su nosili troroge titovke s petokrakom, pri tome su pjevali: »Ova kapa sa tri roga, borit će se protiv Boga«, ili »Na Širokom Bregu, gavrani se legu, a narod ne drema, štetočine lema«!
Grobišta
Fratri su pobijeni na mjestu gdje su bili po svom rasporedu djelatni, ili su iz tih mjesta odvedeni te ubijeni na nepoznatom mjestu, ili su pobijeni s ostalim rimokatoličkim hrvatskim pukom i hrvatskom vojskom na Bleiburgu i Križnom putu. U danima »oslobođenja« svaki susret fratra s »narodnooslobodilačkom vojskom – partizanima«, ma gdje on bio, skoro je uvijek završavao likvidacijom.
Trenutno raspolažemo slijedećim mjestima stradanjima, nadnevcima i imenima fratara:
I.
Mostarski Gradac, 6. veljače 1945. (Strijeljani, tu ukopani, a 1971. ekshumirani i ukopani u širokobriješkoj bazilici):
1. fra Krešimir dr. Pandžić, (1892.), profesor na gimnaziji, bivši ravnatelj gimnazije i bivši provincijal;
2. fra Augustin Zubac (1890.), profesor fizike i matematike;
3. fra Roland Zlopaša (1912.), profesor fizike i matematike;
4. fra Zvonko Grubišić (1915.), kapelan u Mostarskom Gracu;
5. fra Rudo Jurić (1925.), bogoslov;
6. fra Kornelije Sušac (1925.), bogoslov.
II.
Široki Brijeg, 7. veljače 1945. (Upucani samokresom, ubačeni u ratno sklonište u vrtu samostana, tu spaljeni i zatrpani. Ekshumirani 1971. i ukopani u širokobriješkoj bazilici):
7. fra Marko Barbarić – Lesko (1865.), bivši župnik;
8. fra Stanko Kraljević (1871.), bivši župnik i gvardijan;
9. fra Ivo Slišković (1877.), bivši župnik i gvardijan;
10. fra Krsto Kraljević (1895.), bivši profesor i župnik;
11. fra Arkanđeo Nuić (1896.), profesor klasika;
12. fra Dobroslav Šimović (1907.), profesor i meštar đaka;
13. fra Tadija Kožul (1909.), profesor klasika i odgajatelj u konviktu;
14. fra Borislav Pandžić (1910.), profesor i prefekt đaka;
15. fra Žarko Leventić (1919.), kapelan;
16. fra Viktor Kosir (1924.), bogoslov;
17. fra Stjepan Majić (1925.), bogoslov;
18. fra Ludovik Radoš (1925.), bogoslov.
III.
Široki Brijeg, 8. veljače 1945. (Zbog granatiranja samostana sklonili se s đacima, bogoslovima i narodom u fratarsku hidrocentralu, odatle uzeti svi koji su bili u habitu, odvedeni u smjeru Splita, te pobijeni – najvjerojatnije – u Zagvozdu. Istraživanje njihova mogućeg grobišta je u tijeku.)
19. fra Andrija Jelčić (1904.), gvardijan;
20. fra Bonifacije Majić (1883.), dugogodišnji prefekt i graditelj konvikta i gimnazije te profesor;
21. fra Rade Vukšić (1894.), ravnatelj gimnazije, profesor fizike i matematike;
22. fra Fabijan Paponja (1897.), ravnatelj konvikta i profesor povijesti i zemljopisa;
23. fra Leonardo Rupčić (1907.), profesor francuskog;
24. fra Miljenko Ivanković (1924.), bogoslov;
25. fra Melhior Prlić (1912.), časni brat;
26. fra Fabijan Kordić (1890.), časni brat;
27. fra Mariofil Sivrić (1913.), vikar samostana, najvjerojatnije izdvojen iz ove skupine i odveden kasnije – 10. veljače 1945.
IV.
Mostar, 14. veljače 1945. (Uhićeni u samostanu u Mostaru, odvedeni i najvjerojatnije svezani žicom ili ubijeni pa bačeni, ili živi bačeni u Neretvu. Do danas im se za grobove ne zna.)
28. fra Leo Petrović (1883.), provincijal;
29. fra Grgo Vasilj (1886.), gvardijan;
30. fra Jozo Bencun (1896.), bivši župnik;
31. fra Bernardin Smoljan (1884.), župnik na Humcu;
32. fra Kažimir Bebek (1901.), župnik u Pločama;
33. fra Rafo Prusina (1884.), bivši župnik;
34. fra Nenad Venancije Pehar (1910.), profesor u gimnaziji.
V.
Ljubuški (10. – 13. veljače 1945. pobijeni u ili oko Ljubuškog. Do danas im se za grobove ne zna.)
35. fra Julijan Kožul (1906.), župnik u Veljacima, ubijen 10. veljače;
36. fra Paško Martinac (1882.), u mirovini, ubijen 10. veljače;
37. fra Martin Sopta (1891.), profesor filozofije, ubijen 11. ili 12. veljače;
38. fra Zdenko Zubac (1911.), župnik u Ružićima, ubijen 13. veljače;
39. fra Slobodan Lončar (1915.), ž. vikar u Drinovcima, ubijen 13. veljače.
VI.
Vrgorac, 28. siječnja 1945. (Ubijen, tu ukopan. Do danas mu se za grob ne zna.)
40. fra Maksimilijan Jurčić (1913.), ž. vikar na Humcu i 2. meštar novaka.
VII.
Čapljina, 1. veljače 1945. (Odveden od župnog stana i ubijen. Do danas mu se za grob ne zna.)
41. fra Petar Sesar (1895.), župnik u Čapljini.
VIII.
Međugorje, 30. listopada 1944. (Smaknut ručnom bombom u župnom stanu. Ukopan na groblju Kovačica.)
42. fra Križan Galić (1870.), u mirovini.
IX.
Čitluk, 6. i 9. veljače 1945. (Strijeljani i ukopani u groblju Podadvor u Čitluku.)
43. fra Filip Gašpar (1893.), župnik u Gradnićima, ubijen 6. veljače 1945.;
44. fra Ćiril Ivanković (1877.), u mirovini, ubijen 6. veljače 1945.;
45. fra Jakov Križić (1893.), župnik u Čitluku, ubijen 9. veljače 1945.
X.
Izbično, 11. veljače 1945. (Odvedeni od oltara i ubijeni na nepoznatom mjestu. Do danas im se za grobove ne zna.)
46. fra Marko Dragićević (1902.), profesor klasika;
47. fra Nevinko Mandić (1908.), vjeroučitelj u Mostaru;
48. fra Bono Andačić (1903.), časni brat.
XI.
Kočerin, 20. svibnja 1945. (Ubijeni u župnom uredu. Ukopani u mjesnom groblju.)
49. fra Valentin Zovko (1889.), župnik u Kočerinu;
50. fra Andrija Topić (1919.), ž. vikar.
XII.
Rilić – Kupres, 24. svibnja 1942. (Ubili ga četnici, kao i njegova brata Marijana i Matišu Penavića. Do danas mu grob nepoznat.)
51. fra Stjepan Naletilić (1906.), župnik u Kongori.
XIII.
Velika Gorica, 3. svibnja 1945. (?) (Na Križnom putu. Grob mu nepoznat.)
52. fra Bono Jelavić (1898.), župnik u Vitini.
XIV.
Zagreb, 27. svibnja 1945. (Nakon što se predao partizanskim vlastima kao član ministarstva Bogoštovlja partizani su ga objesili. Grob mu je do danas nepoznat.)
53. fra Radoslav Glavaš (1909.), načelnik ministarstva bogoštovlja u Zagrebu.
XV.
Krapina, 4. na 5. lipnja 1945. (Pobijeni u Maceljskoj šumi na lokalitetu Lepa Bukva, ekshumirani 1992. Kosti nestručno obrađene, bile sve do 2005. na Šalati na patologiji pa vraćene i ukopane u temelje novoosnovane crkve Muke Isusove. Ukopani, dakle, u zajedničku grobnicu 22. listopada 2005.)
54. fra Metoda Puljić (1912.), župnik u Izbičnu;
55. fra Darinko Mikulić (1919.), mladomisnik;
56. fra Julijan Petrović (1923), bogoslov.
XVI.
Pobijeni na Bleiburgu i Križnom putu uglavnom u drugoj polovici mjeseca svibnja ili čak kasnije 1945.
57. fra Bruno Adamčik (1908.), profesor na gimnaziji;
58. fra Anđelko Nuić (1908.), ž. vikar;
59. fra Branko Šušak (1912.), župnik u Blizancima;
60. fra Jenko Vasilj (1914.), vjeroučitelj u Konjicu;
61. fra Emil Stipić (1912.), župnik u Gorancima;
62. fra Dane Čolak (1916.), ž. vikar u Drinovcima;
63. fra Tihomir Zubac (1918.), ž. vikar u Grudama;
64. fra Lujo Milićević (1919.), mladomisnik;
65. fra Svetislav Markotić (1921.), mladomisnik;
66. fra Ante Majić (1922.), bogoslov.
Pobijena mladost
Partizani su ubili 8 bogoslova: dvojicu u Mostarskom Gracu, trojicu na Širokom Brijegu, jednoga na putu za Split, jednoga u Maceljskoj šumi i jednoga na Križnom putu (za fra Antu se veli da je iz kolone u Zagrebu stavljen u bolnicu sestara milosrdnica u Vinogradskoj i tu preminuo od meningitisa) te trojicu mladomisnika (svu trojicu na Križnom putu). Milosti nije bilo ni za najstarije, kao ni za one najmlađe. Jedino je pravilo bilo: ako si u habitu, bio si ubijen.
Mi, nažalost, ne znamo pojedinosti njihovih zadnjih dana. No, uvjeren sam da su mogli skinuti habit sa sebe i tako se spasiti kao đaci ili civili. Oni to očito nisu učinili. Svjedočili su da su klerici, da su jednostavno zavjetovani i da pripadaju Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. To da su na sebi imali habit, dakle, da su bili fratri i da su bili članovi Hercegovačke franjevačke provincije bila im je kod partizana smrtna presuda. Krasan su primjer vjernosti najmlađih članove naše Zajednice. Još jednom napominjem, vrlo su rano oblačili habit, iza šestog razreda gimnazije, dakle sa 17 godina. Od onih obučenih 1943., njih dvanaestorice i jednog novaka Bosne Srebrene, šestorica su ubijena. Ubijen je i njihov drugi meštar.
Bogoslovija je utemeljena 1895., ali je u vremenu II. svj. rata morala iseliti iz Mostara, zbog bombardiranja samostana, u Čerin i u Veljake. Njihovo je studiranje bilo povezano s mnogo nesigurnosti, nestalnosti, neuvjetnosti i patnje. Ipak, ostali su u svojoj Provinciji.
Posebnost je to da su Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji partizani ubili provincijala, dvojicu gvardijana, jednog samostanskog vikara, četrnaest župnika, dva vjeroučitelja na državnim školama, trinaest profesora, ravnatelja gimnazije, ravnatelja konvikta, jednog visokog državnog službenika, desetak fratara u mirovini, tri časna brata, tri mladomisnika i osam bogoslova. Svaki je bogoslov svojim jednostavnim zavjetima bio u svojoj Zajednici izjednačen u pravima i dužnostima na svojoj razini kao i provincijal, gvardijan, župnik ili njegov odgojitelj. Oni su današnjem Bogoslovnom zboru i Novicijatu naše Provincije uistinu svet primjer nasljedovanja i nadahnuća.
Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika
Povjerenstvo za Pripremu kauze mučenika osnovala je Provincija 4. studenoga 2004. Pročelnik Povjerenstva je fra Ante Marić, a članovi su: fra Bazilije dr. Pandžić, fra Jozo dr. Vasilj, fra Vendelin Karačić, fra Jozo Zovko i fra Branimir Musa. Pokrenute su stvari koje Zajednica odavna želi učiniti. Od 66 ubijenih hercegovačkih fratara samo se zna za grobove njih 27-ice, a za grobove njih 39-ice se još ne zna. Dana 7. travnja 2005. otpočeto je s ekshumiranjem masovne grobnice u Zagvozdu, za koju mještani već odavna tvrde da su u njoj ukopani »pobijeni briški pratri«. Ekshumirano je 18 tijela koja se trenutno nalaze na Patologiji u Splitu.
Za 61. obljetnicu (2006.) napravljen je plakat s fotografijama svih hercegovačkih pobijenih franjevaca koji će biti predstavljen i razdijeljen na Širokom Brijegu 7. veljače.
Nekolicina braće u Provinciji obrađuje životopise svih 66 pobijenih franjevaca uz pomoć svih značajnijih dokumenata i svjedočenja do kojih se uopće može doći.
Nastoje se pronaći razlozi zbog čega su pobijeni i tko ih je pobio.
Želi se sve učiniti kako bi Zajednica bila spremna pružiti što više podataka o njima Crkvi da bi ih ona jednoga dana mogla priznati priznavateljima vjere i mučenicima za nju.
Široki Brijeg postaje viktimološko mjesto Hercegovačke franjevačke provincije, a 7. veljače dan svih hercegovačkih pobijenih franjevaca.