DOPRINOS HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA RAZVOJU ODGOJA I OBRAZOVANJA – KONVIKTU ZA VANJSKE UČENIKE NA BRIGU

Pregled dosadašnjih istraživanja

Do sada je o Franjevačkom konviktu za vanjske učenike na Širokom Brijegu malo toga napisano, a o pedagoško-odgojnim metodama hercegovačkih franjevaca u konviktu za vanjske učenike nije napisano ništa. Fra Ante Marić u svojoj monografiji Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu od 1844. do školske godine 1944./45. je obradio problematiku utemeljenja i izgradnje Franjevačkog konvikta za vanjske učenike u razdoblju od 1910. do 1945. godine.¹ Nadalje, bivši učenik Franjevačke klasične gimnazije Ivan Tomašević-Koška u monografiji Istina o ubijenoj gimnaziji objavio je svjedočenja bivših učenika franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu Ivana Kustića i Ante Damića koji su posvjedočili učeničko razdoblje za vrijeme boravka u konviktu.² Kad je riječ o arhivskim izvorima u radu će se koristiti Izvještaj za školsku godinu 1938./39. u čijem sadržaju se spominje konvikt za vanjske učenike.³

Uvod

Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu se spominje 1889. kada je ustrojen prvi razred gimnazije. Uprava hercegovačke franjevačke kustodije donijela je odluku o gradnji crkve, ali i rekonstrukciji samostana te izgradnji zgrade gimnazije na Širokom Brijegu. Zgrada gimnazije izgrađena je 1903., no nije zadovoljavala potrebe stanovništva. Shodno tome glavna je briga upravljačkoj strukturi Provincije bila odgoj sjemeništaraca. Njih je bilo mnogo i javila se potreba za dodatnim prostorom. Upravljačka struktura Provincije iste godine je odlučila u franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu primati vanjske učenike. Profesor franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu, a kasnije njezin ravnatelj, fra Didak Buntić zaslužan je za otvaranje pučkih škola u Hercegovini u kojoj je bilo više od 80 posto nepismenog stanovništva. Za njegova mandata, u gimnaziji je utemeljen konvikt za vanjske učenike u blizini samostana i crkve. Austrougarske vlasti sporo su otvarale škole i zato nije bilo moguće iskorijeniti nepismenost. Upravo je fra Didak Buntić pokrenuo inicijativu opismenjavanja stanovništva u Hercegovini. Didakov prijedlog naišao je na odobravanje, pa je već u jesen 1912. otvoreno i izgrađeno 18 pučkih škola, iz kojih je na kraju godine javni ispit polagalo oko 1.000 učenika. Tadašnji provincijal fra David Nevistić preporučio je 23. rujna 1916. franjevcima izgradnju pučkih škola i njihovo osnivanje u svim župama, da bi iduće godine pučke škole bile otvorene u gotovo svim župama u Hercegovini. Završetak Prvog svjetskog rata 1918. za povijest franjevačke klasične gimnazije bio je značajan zbog toga što je utemeljen VIII. razred, a širokobriješka franjevačka gimnazija dobila je priznanje javnosti. U toj je gimnaziji sredinom rujna 1918. održan prvi ispit zrelosti. Uz to, Zemaljska vlada priznala je svjedodžbe učenicima te gimnazije na Širokom Brijegu. Prostorije su bile nedostatne pa je trebalo graditi novu gimnazijsku zgradu i zgradu konvikta.⁴

1. Izgradnja konvikta za vanjske učenike na Širokom Brijegu

Profesorski zbor franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu planirao je u prvotnim planovima uz gimnaziju izgraditi konvikt za one učenike koji nemaju namjeru postati franjevci redovnici i svećenici nego se isključivo školovati i odgajati u duhu katoličkog i franjevačkog svjetonazora. Prvi vanjski učenik upisao je gimnaziju 1903., a nekoliko godina poslije, 1908. vanjski učenici postali su sastavni dio franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu.⁵ Vanjski učenici dolazili su iz cijele Hercegovine kako bi se školovali na Širokom Brijegu. Jedan dio vanjskih učenika stanovao je u privremenom konviktu i kod svojih kuća u Širokom Brijegu.⁶ Konvikt je utemeljen 1910., a 1929. postavljeni su temelji za izgradnju zgrade konvikta neposredno uz franjevačku livadu Bakamušu. Izgradnja je brzo napredovala tako da su se neki učenici mogli useliti 1930. u novoizgrađene prostorije konvikta.

Provincijal fra Dominik Mandić i ravnatelj gimnazije fra Mato Čuturić uputili su dopis od 28. lipnja 1928. središnjoj upravi Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Sarajevu za materijalnu pomoć za izgradnju konvikta. U sadržaju pisma stoji kako upravljačka struktura provincije računa na potporu Napretka, kojem i jest glavna zadaća podizanje i školovanje čestite hrvatske katoličke djece, osobito iz seljačkih redova.⁷ Nadalje, u sadržaju pisma stoji kako većina gimnazija u Bosni i Hercegovini ne odgovara svojoj prosvjetnoj i općoj narodnoj zadaći koju hrvatski narod s pravom očekuje i traži. »Za primjer spominjemo mostarsku gimnaziju, gdje su namještena samo dva profesora Hrvata katolika, a ostali su svi Srbi pravoslavni ili muslimani koji srpski osjećaju i rade. U cijeloj gimnaziji udžbenici su gotovo isključivo iz Beograda. Kod nastave glavno se težište polaže na srpsku prošlost, na srpske heroje i slavu, a Hrvata gotovo kao da Bog nije ni stvorio. Učenička se društva trpe i favoriziraju samo ona u kojima su Hrvati zajedno sa Srbima i prema tome razumljivo je, da hrvatski učenici mlitave u hrvatskom duhu, a ono što se pokazuje još otporno teško da se protura do konca školovanja. Za ilustraciju neka služi ovo: Od 6 osmoškolaca Hrvata katolika ove su godine samo dvojica s uspjehom maturu položila. Slično je i u mostarskoj preparandiji, gdje je na koncu školske godine od 45 učenika IV. godišta od kojih je samo devet katolika, propalo njih šest a od toga tri Hrvata katolika. (…) Došlo je vrijeme, da Hrvati s konfesionalnim školama spašavaju hrvatstvo i katoličanstvo kao što su negda Srbi spašavali Srpstvo i pravoslavlje sa svojim konfesionalnim školama. Valja i to spomenuti, da će bez ovakvih konvikata kao na Širokom Brijegu biti teško podizati inteligenciju iz seljačkih redova gdje je glavna snaga i srž nas Hrvata. Za primjer neka služi opet mostarska gimnazija, u kojoj od 450 učenika nema nego 38 seljačke djece svih konfesija, dok se na Širokom Brijegu u internatu za svećeničke kandidate i u vanjskom konviktu školuje preko 150 hrvatske djece seljačkih roditelja iz Hercegovine. Uvjereni smo, da će Središnja Uprava i gl. Skupština Napretka imati dalekovidne poglede i da će uvažiti ovu našu predstavku i zatraženu potporu za izgradnju konvikta vanjskih učenika na Širokom Brijegu. Uz hrvatski pozdrav.«⁸

Iz ovog pisma jasno se vide ciljevi utemeljenja konvikta za vanjske učenike, odnosno vizionarska odluka hercegovačkih franjevaca za školovanje vlastitog kadra u budućnosti za širenje mreže društvenog utjecaja. U sadržaju Izvještaja za školsku godinu 1938./39. navodi se kako je konvikt osnovan da bi se omogućilo roditeljima da svoju djecu čestito školuju i kršćanski odgoje daleko od štetnih utjecaja gradske pokvarenosti. Nadalje, navodi se da je svrha Konvikta, u suradnji s gimnazijom, sustavno obrazovanje uma i srca povjerene mladeži, da učenicima dadne suvremen i dobar odgoj te da djeci sačuva i razvije vjersku i domovinsku svijest i ljubav. U Konviktu se primaju učenici iz svih krajeva Države, i to u 1. razred gimnazije oni, koji su s uspjehom položili prijemni ispit u širokobriješkoj ili drugoj gimnaziji, a u daljnje razrede samo učenici klasičnih gimnazija, ako su dovoljno daroviti i u stanju da na početku ili tokom 2. razreda polažu dopunski ispit iz latinskoga jezika koji se u klasičnim gimnazijama uči već od 1. razreda. »U Konviktu nema besplatnih ni u cijeni sniženih mjesta. Godišnja pristojba za svakoga učenika iznosi 5.000 dinara, a plaća se u mjesečnim ratama po 500 dinara unaprijed. Za tu svotu ima pitomac: stan, hranu, poslugu, rasvjetu i ogrjev te redoviti dnevni nadzor kod učenja van škole. Učenici ne plaćaju državnu taksu za upis u gimnaziju, nego mjesto toga imaju Direkciji platiti 200 dinara godišnje za izdržavanje i čišćenje gimnazijske zgrade. Hrana je u Konviktu obilna, tečna i zdrava. Kuhinju i kućanstvo u Konviktu vode ČČ. Sestre sv. Franje iz Mostara. U novoj konviktskoj zgradi, koja je podignuta 1929. na brijegu s povoljnim klimatskim prilikama, pitomci imaju sav potrebni komfor i ugođaj za učenje i zdravlje. Učenici širokobriješke gimnazije imaju tu pogodnost da mogu naučiti hrvatsko-srpski klasični jezik hercegovačkog izvora. Molbe za prijem u Konvikt valja slati odmah po svršetku školske godine, a najdalje do polovice jula uz prilog krsnoga lista, liječničkog uvjerenja i posljednje školske svjedodžbe…«⁹

2. Uređenje života u konviktu za vanjske učenike

Profesorski zbor franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu održao je Sjednicu 20. ožujka 1930. vezano uz konvikt za vanjske učenike na kojoj se raspravljalo o uređenju konvikta i preuzimanju vođenja kućanstva i gospodarstva.¹⁰ Širokobriješki franjevci brinuli su do najmanjeg detalja o načinu pod kojim uvjetima će se primati vanjski učenici, tko će postavljati pravila i voditi dnevni red, razmještaj učionica, spavaonica i ostalih prostorija u konviktu, zatim unutarnje uređenje zgrade konvikta, uređenje prostorija, vrta, zemljišta i igrališta oko konvikta. Shodno tome franjevci su planirali izgraditi štale, kokošinjac, svinjac, sušnicu za meso, praonicu i sušnicu za učeničke haljine. Najvažnije je bilo pitanje discipline, morala i pravila reda u konviktu, a ta problematika bit će obrađena u drugom poglavlju ovog rada. Raspravljalo se o problemu časnih sestara koje bi trebale u konviktu voditi kućanstvo, o broju časnih sestara, njihovim zadaćama, smještaju i mjestu gdje će obavljati svoje redovničke i vjerske obveze i pobožnosti. U organizaciji života u konviktu svakodnevno se otvarao novi niz pitanja: što raditi s roditeljima učenika koji dođu u posjetu, je li učenicima dopušten ulazak u kuću kad su mokri, tko će cijepati drva, nositi vodu, hraniti svinje, čistiti štalu, tko paliti lampe, ložiti peći, otvarati i zatvarati vrata, hoće li biti i muške posluge i, ako ih bude, koja im je dužnost. Hoće li sestre tu biti i preko praznika, osobito onih ljetnih. Nakon nekoliko mjeseci sastanaka profesorskog zbora donesen je zaključak da za početak u konvikt dođe šest časnih sestara koje će stupiti u službu 10. rujna 1930. početkom nove školske godine.¹¹

Franjevci su opremili namještajem konvikt i gimnaziju, uredili sanitarne prostorije te uveli kanalizaciju u objekte. Sklopljen je ugovor o vođenje kućanstva i gospodarstva u srednjoškolskom konviktu vanjskih učenika na Širokom Brijegu s Školskim sestrama sv. Franje u Mostaru. Po ugovoru časne sestre su se obvezale uz konvikt voditi brigu o samostanu i sjemeništarcima, zatim poslove pranja, krpanja, glačanja cjelokupnog samostanskog osoblja: svećenika, klerika i učenika. Nadalje, časne sestre imaju smještaj u konviktu u kojem će dobivati hranu, imati prostorije za pranje i za uređivanje rublja i odijela.¹² Posljednji veći zahvat na zgradi konvikta učinjen je tijekom 1939. kada su radi dodatnog prostora drveni krovovi na novom krilu konvikta zamijenjeni ravnim armirano betonskim.¹³

3. Konvikt za vanjske učenike u razdoblju od 1937. do 1945.

Upravljati konviktom za vanjske učenike nije bilo nimalo jednostavno zbog mnogobrojnih problema koje su zadesile tu ustanovu, ponajprije one novčane. Tako je upravitelj franjevačkog konvikta fra Bono Jelavić krajem 1937. molio Provincijala da ga razriješi navedene dužnosti franjevačkog konvikta.¹⁴ Uz upravitelja fra Bonu Jelavića u franjevačkom konviktu u školskoj 1937./38. angažirani su prefekti fra Svetozar Petrić i fra Marko Dragićević. U toj školskoj godini prema dostupnim podacima od sveukupno 335 upisanih učenika u Franjevačku klasičnu gimnaziju, 128 učenika je stanovalo u konviktu.¹⁵ Na kraju školske godine 4. srpnja 1938. upravljačka struktura Provincije imenovala je fra Jerku Mihaljevića za upravitelja konvikta vanjskih učenika.¹⁶ Konvikt vanjskih učenika zadržao je približno jedan broj učenika u školskoj godini 1938./39. iz razloga jer se pojavio problem smještajnih kapaciteta. Provincijal fra Mato Čuturić je početkom srpnja 1939. poslao dopis u kojem moli nadležnu službu širokobriješke općine da se odobri adaptacija konvikta za vanjske učenike.¹⁷

Na dužnosti upravitelja konvikta za vanjske učenike fra Jerko Mihaljević se nije najbolje snašao. Tako u dopisu 10. svibnja 1940. moli Provincijala da ga razriješi sadašnje dužnosti i dodijeli mu lakšu službu. Navodi u dopisu da je gotovo osam godina bio perfekt na različitim mjestima što ga je iscrpilo te iz tog razloga traži lakšu službu.¹⁸ Privremenu dužnost upravitelja franjevačkog konvikta za vanjske učenike je preuzeo fra Fabijan Paponja, ali je već u ljeto 1940. pokušao dati ostavku na tu dužnost navodeći kako »kao upravitelj konvikta mora primati roditelje djece za što treba “pokazati nasmiješenost i veselost“, a on nije takav«. Upravljačka struktura Provincije nije prihvatila fra Fabijanovu ostavku, »zasada nijesmo mogli uvažiti pa nastojte da uz pomoć Božju i zdravlje sačuvate i da, bez prenapinjanja živaca, bez suvišnih briga, uzgojni zavod održite na potrebnoj visini«.¹⁹

Kao jedna od posljedica napada sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju u travnju 1941. uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Kao sastavni dio meteža koji je pratio raspad stare i proglašenje nove države, u Hercegovini su izbili oružani sukobi između pripadnika vojske Kraljevine Jugoslavije i proustaških skupina.²⁰ Hercegovina se našla u ratnom stanju koje je potrajalo do poraća Drugoga svjetskoga rata. Upravljačka struktura Provincije pomno je bilježila i skupljala podatke o stradanjima članova Provincije i vjernika. Ratne godine donijele su nestašicu hrane, a poglavito je bilo poteškoća za prehranu sjemeništaraca, bogoslova u Mostaru, novaka u Humcu i vanjskih učenika koji su boravili u konviktu. Profesorski zbor franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu odlučio je riješiti prehranu učenika na način da roditelji tih učenika doprinesu u hrani plaćanje godišnjeg smještaja.²¹

Shodno tome, provincijal je poslao upravitelja franjevačkog konvikta fra Fabijana Paponju u Zagreb kako bi dobio odobrenje za nabavu i dovoz hrane. Fra Fabijan se na putu zadržao skoro dva puna mjeseca, uspio je dobiti odobrenje za hranu, no hrana se nije mogla dopremiti rati blokiranih prometnica. Krajem 1943. Paponja je ponovno poslan u Zagreb s fra Mijom Čuićem i fra Didakom Ćorićem kako bi požurili odobrene namirnice, a povratili su se u Mostar u prosincu iste godine.²² U konvikt je u školskoj godini 1942./43. primljeno 133 učenika. Provincijal je imenovao fra Tadiju Kožula za prefekta konvikta. Uvjeti za život bili su izrazito nepovoljni jer su veći dio prostorija konvikta 1942. godine zauzeli talijanski vojnici, dok ih je u proljeće 1943. zamijenila njemačka vojska.²³ Talijanska vojska, tenkovska postrojba s 30 vojnika, okupirala je veći dio konvikta još u drugoj polovici 1941., u vrijeme početka nove školske godine u gimnaziji. Pritom treba znati da je na početku akademske 1940/41. godine primljen velik broj učenika, njih oko 151. Broj učenika se tijekom godine mijenjao jer su neki učenici bili otpušteni, a neki primljeni, zbog čega je u konviktu školske godine 1941./42. završilo 146 učenika.²⁴

Bivši učenik gimnazije Berislav Topić navodi za fra Fabijana Paponju da je bio strog kao i mnogi drugi franjevci. U daljnjem iskazu ističe kako je znao izbacivati učenike iz konvikta i gimnazije, a tada nikakve intervencije nisu pomagale. Nadalje, svjedok tvrdi da se nekada izbacivalo za sitnice, a konvikt i gimnazija imali su izuzetno stroge kriterije odgoja i učenja. U širokobriješku gimnaziju upisivalo bi se po dva odjeljenja od 80 učenika, a maturiralo je oko 18 do 20 maturanata. Udio sjemeništaraca koji su bili samo u a) razredima bio je tek jednu trećinu, dok su ostali bili vanjski učenici. Konviktovaca je bila svega jedna trećina cijele gimnazijske populacije.²⁵

Upravljačka struktura Provincije 16. studenog 1943. sklopila je ugovor u Mostaru s predstojništvom Školskih sestara III. reda sv. Franje. Na sastanku je bilo riječ o vođenju kućanstva i gospodarstva u srednjoškolskom konviktu vanjskih učenika na Širokom Brijegu. Provincijal je širokobriješkom gvardijanu još 1. studenoga 1943. službenim dopisom pisao o namjeri sklapanja ugovora s časnim sestrama da bi uz konvikt prihvatile i brigu o samostanu i sjemeništarcima. U sadržaju tog pisma provincijal navodi kako bi časne sestre sv. Franje trebale preuzeti pranje, krpanje, peglanje i sve drugo što u taj posao spada cjelokupnog samostanskog osoblja, svećenika, klerika i učenika, časne sestre će stanovati u franjevačkom konviktu gdje će dobivati hranu, imati prostorije za pranje i za uređivanje rublja i odijela.²⁶

Nakon kapitulacije Kraljevine Italije u jesen 1943. oružane snage Njemačke preuzimaju nadzor na talijanskom okupacijskom zonom u NDH. Nekoliko mjeseci kasnije njemačka vojska je zauzela većinu prostorija zgrade franjevačke gimnazije u Širokom Brijegu, konvikta, sjemeništa i hidrocentrale. Provincijal fra Leo Petrović dopisom od 7. travnja 1944. šalje dopis na »Platzkommando in Mostar« u kojem donosi popis prostora u Provinciji koje je okupirala njemačka vojska na Širokom Brijegu, Humcu i u Tomislavgradu moleći zapovjedništvo njemačke vojske u Mostaru da povuče vojsku iz franjevačkih samostana i zgrada.²⁷ Upravljačka struktura Provincije nije uspjela povratiti prostorije konvikta za vanjske učenike od njemačke vojske. Zbog ratnih zbivanja u Hercegovini od jeseni 1944. konvikt za vanjske učenike u potpunosti je korišten za potrebe njemačke vojske. U borbama za Široki Brijeg 6. i 7. veljače partizani osvajaju Široki Brijeg i zauzimaju franjevački samostan i crkvu, te zgradu gimnazije i konvikt na Širokom Brijegu. Bivši učenik franjevačke klasične gimnazije Frano Vukšić navodi kako se 7. veljače 1945. u vrijeme borbi za Široki Brijeg u konviktu skrivalo nekoliko učenika i časne sestre, a dok su se franjevci iz konvikta sakrili u mlinicu. Partizani su došli u konvikt i do večeri ispraznili su konvikt sa učenicima i uputili su ih u samostan da se pridruže drugim učenicima iz samostana i mlinice.²⁸ Partizanskim osvajanjem Širokog Brijega ukinut je franjevački konvikt za vanjske učenike, a franjevačka gimnazija prestala je s radom.

4. Život učenika franjevačkog konvikta

Drugi po brojnosti zastupljeni su bili učenici franjevačkog konvikta koji su činili oko 30% ukupne učeničke populacije. Franjevački konvikt 1939. se dodatno izgradio i proširio na ukupno 150 smještajnih kapaciteta. Konvikt je bio samosvojna zgrada i organizacija bez ikakvih stranih ingerencija, osim svoje uprave konvikta koja je bila pod nadzorom širokobrijeških franjevaca. Udaljen je od gimnazije nekih 300 metara, a osnovali su ga hercegovački franjevci i održavali, dok su domaćinstvo vodile časne sestre franjevke. »U konvikt su mogla doći samo djeca bogatijih roditelja, a dolazila su tu iz tadašnje cijele Jugoslavije, no i djeca bogatih hercegovačkih obitelji. U konviktu su uvjeti života bili najbolji, zbog udobnog smještaja i vrlo dobre prehrane. Učenici u konviktu su imali gotovo savršene uvjete učenja uz nadzor odgojitelja, koji su ujedno bili i profesori, pa se tako nadziralo i pripremanje dnevnih zadaća.«²⁹ »Stega je bila na visini skoro vojničkog (spartanskog) odgoja.«³⁰ Ustajanje i lijeganje bilo je strogo i tu odstupanja nije bilo. Buđenje bi bilo na snažan zvuk zvona u 5 sati i 30 minuta svaki dan. Nakon osobne higijene učenici bi se premjestili u malu kapelicu slušati misu. Fra Mariofil Sivrić u svemu brz i temperamentan misu bi brzo odslužio. Nakon toga učenici bi pospremali krevete i obavljali dodatnu higijenu. Nakon toga učenici bi pripremali svežanj knjiga za raspored toga dana u gimnaziji u trajanju pola sata. Zatim bi uslijedio doručak koji se sastojao od šalice bijele kave s priličnim komadom kruha. Svi učenici dobili bi poprilično velik komad kruha za jelo u vrijeme velikog odmora. Učenici bi pošli u 7.40 iz konvikta pješke na prvi školski sat u zgradu gimnazije. Nakon završene nastave uslijedio bi ručak koji se sastojao od juhe, prilozi s mesom, dosta kruha i ponekad kolač za desert. Pred kraj ručka dijelila bi se pošta. Neprimjerno ponašanje iz škole kažnjavao bi se zabranom jela tog dana. Nakon ručka uslijedio bi odmor, pa bi se to vrijeme iskoristilo za sport, nogomet, odbojka, klis i palja itd. U vremenu od 15 do 17 sati bilo je vrijeme predviđeno za učenje uz pauzu za kruh. »Barem dva puta tjedno išlo bi se u šetnju, uglavnom kraću, dok je u subotu bila duža šetnja u trajanju od dva sata. U predvečerje bi se učilo najmanje sat vremena. Večera je bila u 19.30, a nakon večere najdulje sat vremena učenici bi išli na spavanje, uz neophodno kažnjavanje izgrednika toga dana. Bilo je i dojavnih vijesti za neprimjerenost, tučnjave i svađe. Svako slobodno vrijeme bilo je usmjereno na šport i odmor, male šetnje u okvirima konvikta, druženja i slično. Nedjeljom bi se spavalo jedan sat duže, a dobilo bi se na vremenu i što tada nije bilo male mise u kapelici, jer se išlo na akademsku-učeničku misu za sve učenike. Nedjeljom do podne bi se više posvetilo raznim predavanjima i izvanškolskim aktivnostima u okvirima „Osvita“, pjevanja, sviranja iti, no ostalo slobodno vrijeme bilo je usmjereno športovima.«³¹

4.1. Izvanškolski život učenika franjevačkog konvikta

Svjedok Ivan Kusić navodi kako su učenici franjevačkog konvikta svoje slobodno vrijeme mogli koristiti za zadovoljavanje interesa u raznim aktivnostima, od sportskih igara i natjecanja, do književnih sekcija za rad u Osvitu. Postojale su i glumačka sekcija, u kojoj su se učenici pripremali za recitiranja za godišnje ili druge svečanosti, glazbena sekcija koja je uključivala učenje klavira, tamburice i nekih pučkih instrumenata, pjevačka sekcija u kojoj su se učenici pripremali za programe nastupa na godišnjoj svečanosti i u crkvi te sekcija za članove zbora koji su se pripremali za pjevanje u crkvi, u školi i drugim prilikama. »Školu klavira vodili su profesori fra Bruno Adamčik i Marić, a radili su po tada najsuvremenijim priznatim metodama. U školi je bilo i do petnaest učenika. Pohađanje škole se posebno plaćalo, a u konviktu su bile dvije učionice za klavir, jedna otvorenog tipa za sve učenike, a druga zatvorenog za one koji (plaćeno) uče klavir. Uspješniji učenici nastupali su u programu godišnje svečanosti kao solisti ili uz pratnju svojih profesora. Pjevački zbor je u crkvi stalno pratio razne obrede. Zbog toga je u programu imao mise na latinskom jeziku, zatim prigodne božićne, uskrsne pjesme i svibanjskih pobožnosti. Za nastupe na godišnjoj svečanosti i za druge javne nastupe na programu su bile razne kompozicije hrvatskih kompozitora (Ivan pl. Zajc “U boj u boj“, ilirske budnice i davorije “Himna Zvonimira“, “Daj zaori mila pjesmo“), ali i dobre kompozicije iz drugih krajeva bivše Jugoslavije (“Moj očka..“, Mokranjčeve rukoveti i dr.).«³² Na godišnjoj svečanosti zbor je uvijek popunjavao dobar dio programa i to s priznatim uspjehom. Zbor je od prigode do prigode nastupao šesteroglasno ili četveroglasno. Spominjući godišnje svečanosti škole valja spomenuti i vrlo uspješne nastupe dramske sekcije koja je među najboljim ostvarenjima imala izvedbe: dramu »Žrtva ispovjedne tajne« i komedije »Prevejanci« i »Dva gluha«.³³

Zaključna razmatranja

Profesorski zbor franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu planirao je, sukladno prvotnim planovima, uz gimnaziju izgraditi konvikt za one učenike koji nemaju namjeru postati franjevci redovnici i svećenici nego se isključivo školovati i odgajati u duhu katoličkog i franjevačkog svjetonazora. Prvi vanjski učenik upisao je gimnaziju 1903., a dok su 1908. vanjski učenici postali sastavni dio franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu.³⁴ Vanjski učenici dolazili su iz cijele Hercegovine kako bi se školovali na Širokom Brijegu. Jedan dio vanjskih učenika stanovao je u privremenom konviktu i kod svojih kuća u Širokom Brijegu.³⁵ Konvikt je utemeljen 1910., a 1929. postavljeni su temelji za izgradnju zgrade konvikta neposredno uz franjevačku livadu Bakamušu. Izgradnja je brzo napredovala tako da su se neki učenici mogli useliti 1930. u novoizgrađene prostorije konvikta. Širokobriješki franjevci su opremili namještajem konvikt i gimnaziju, uredili sanitarne prostorije te uveli kanalizaciju u objekte. Sklopljen je ugovor o vođenje kućanstva i gospodarstva u srednjoškolskom konviktu vanjskih učenika na Širokom Brijegu sa Školskim sestrama sv. Franje u Mostaru. Po ugovoru časne sestre su se obvezale uz konvikt voditi brigu o samostanu i sjemeništarcima, zatim poslove pranja, krpanja, glačanja cjelokupnog samostanskog osoblja: svećenika, klerika i učenika. Nadalje, časne sestre imaju smještaj u konviktu u kojem će dobivati hranu, imati prostorije za pranje i za uređivanje rublja i odijela. U konviktu su uvjeti života bili najbolji, zbog udobnog smještaja i vrlo dobre prehrane. Učenici u konviktu su imali gotovo savršene uvjete učenja uz nadzor odgojitelja, koji su ujedno bili i profesori, pa se tako nadziralo i pripremanje dnevnih zadaća. Stega je bila na visini skoro vojničkog (spartanskog) odgoja. Ustajanje i lijeganje bilo je strogo i tu odstupanja nije bilo“. Buđenje bio bilo na snažan zvuk zvona u 5 sati i 30 minuta svaki dan. Nakon osobne higijene učenici bi se premjestili u malu kapelicu slušati misu. učenici franjevačkog konvikta svoje slobodno vrijeme mogli su koristiti za zadovoljavanje interesa u raznim aktivnostima od sportskih igara i natjecanja, do književnih sekcija za rad u Osvitu. Zatim, glumačka sekcija u kojoj su se učenici pripremali za recitiranja za godišnje ili druge svečanosti, glazbena sekcija koja je uključivala učenje klavira, tamburice i nekih pučkih instrumenata, pjevačka sekcija u kojoj su se učenici pripremali za programe nastupa na godišnjoj svečanosti i u crkvi te sekcija za članove zbora koji su se pripremali za pjevanje u crkvi, u školi i drugim prilikama. Partizanskim osvajanjem Širokog Brijega 7. veljače 1945. ukinut je franjevački konvikt za vanjske učenike, a franjevačka gimnazija prestala je s radom.