Široki Brijeg, 22. prosinca 2020. (Kristina Raguž) – Povjesničar prof. dr. Ivica Šarac objavio je nedavno članak koji je napravljen na temelju izlaganja na XI. simpoziju Stopama pobijenih koji je održan u listopadu 2019. na Širokom Brijegu. Naslov mu je »Legitiman vojni cilj ili žrtve zločina«, a izišao je u Humu, časopisu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Članak se bavi izjavom dr. Ive Josipovića, bivšeg predsjednika države Hrvatske, koji je u riječkom Novom listu izjavio: »Povijesne istine radi, fratri sa Širokog Brijega podupirali su ustaše, kako to i danas čine neki njihovi nasljednici. Kada su partizani dolazili na Široki Brijeg, pružili su im vrlo snažan oružani otpor i uključivanjem u ratna djelovanja bili su legitiman cilj vojnih djelovanja.«
Profesor Šarac u članku iznosi činjenice na kojima je Ivo Josipović temeljio ovu svoju izjavu i pobija ih jednu po jednu. Tako on kaže da se Josipović poziva na studiju dr. Nikole Anića, bivšeg partizana i sudionika borbi za Široki Brijeg, u čijem djelu nema nikakvih dokumenata koji bi potvrdili sudjelovanje franjevaca u borbi za Široki Brijeg. Navedeni su samo dijelovi izjava tadašnjih političkih komesara Fabijana Trge i Milana Rake, koji su također sudjelovali u širokobriješkim borbama. Profesor Šarac ističe: »Za završni argument Josipović se poziva na izjave svjedoka (i to samo partizanskih!) i tek time ulijeće na sklizak teren, jer su sami partizani, sudionici borbi na Širokom Brijegu, o tomu davali vrlo proturječne informacije. Neki su bivši partizani doista pričali i uvjeravali javnost da su vlastitim očima gledali naoružane franjevce u habitima, no pitanje je koga su oni stvarno vidjeli u toj ulozi, ako u međuvremenu imamo i takva svjedočanstva, i to opet od bivših partizana, koja govore o manipulaciji s njihove strane na način da je neke od njih “zapala” uloga obući franjevački habit i s puškomitraljezom u rukama “glumiti” naoružana franjevca. A što ćemo s onim partizanima čija se svjedočanstva ne podudaraju s izjavama “Josipovićevih svjedoka”«!? Što ćemo, primjerice, s izjavom Rafaela Radovića, bivšega pripadnika 11. dalmatinske brigade, koji je opisao u svome poslijeratnom svjedočenju trenutak kada jedan oficir Ozne nakon okončanja borbi ubija jednog franjevca (s kojim je prethodno razgovarao) pred zgradom gimnazije? Ili, što ćemo s izjavom Ćire Botića, bivšega pripadnika 12. dalmatinske brigade, koji je tvrdio kako je partizanima na Širokom Brijegu “rečeno doslovno ovako: ‘Imate odriješene ruke, radite što hoćete. Ubijajte, palite, pljačkajte…'” Što ćemo s dokumentima postrojbi koje su napadale Široki Brijeg i u kojima nema ni naznake da su fratri pucali na njih, polijevali ih vrelim uljem…« Dalje nastavlja. »Pregledao sam Operaciski dnevnik (tako u izv., nap. aut.) Štaba Osmoga korpusa i izvješća svih štabova (za ovu temu) najvažnijih partizanskih formacija iz sastava Osmoga korpusa (26. dalmatinske divizije i 11. brigade). U njima se nigdje, ni u jednome od brojnih dokumenata, ne spominje bilo kakav način sudjelovanja franjevaca u oružanome sukobu. U Vojnome arhivu u Beogradu pohranjen je za ovu temu možda najvažniji dokument. Riječ je o izvješću jednoga od bataljuna (iz sastava 11. brigade) koji je 7. veljače svladao otpor protivničkih vojnih snaga i ušao u samostanske prostorije. U tome se izvješću navodi točno vrijeme ulaska ovoga bataljuna u samostan, broj poginulih i ranjenih partizana, broj ubijenih i zarobljenih pripadnika protivničkih snaga, navedeni su i precizni podatci o zaplijenjenome oružju i municiji, no nigdje se, ni u jednome detalju ne spominju naoružani franjevci ili “klerici” kao sudionici borbe. Ako je pobrojan čak i zaplijenjeni materijal, teško je zamisliti da bi se jedan takav krupan događaj, kao što bi bila borba s naoružanim redovnicima, izostavio u jednome ovakvom izvješću!«
Na kraju članka prof. Šarac zaključuje. »Sva gore nanizana retorička pitanja sugeriraju da bi se dvojba s početka ovoga priloga nužno trebala preformulirati u pitanje, tako da bi, usklađena s profesijom dr. Josipovića, sada glasila: “Je li ratni zločin nad širokobriješkim franjevcima otišao u zastaru ili je još uvijek utuživ?” Budući da je Josipović u međuvremenu u javnosti ponovio tvrdnju da su širokobriješki franjevci zbog sudjelovanja u oružanome sukobu bili legitiman vojni cilj, držim da je krajnje vrijeme da uprava Hercegovačke franjevačke provincije sudskim putem zatraži od prof. dr. Ive Josipovića da napokon iznese konkretne dokaze.«