Zagreb-Dubrava 8. veljače 2020. (fra Ante Bekavac). – U organizaciji Franjevačkog samostana u zagrebačkoj Dubravi i Zavičajne zajednice Široki Brijeg (ZZŠB) u Zagrebu su 4. – 6. veljače održani »Dani sjećanja na pobijene franjevce i puk Širokog Brijega« u samostanskoj crkvi Bezgrješnog začeća BDM. Sastojala se od trodnevne duhovne obnove i Obljetnice ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca i mnoštva puka Božjega. Duhovnu obnovu je predvodio i na sv. misama zadušnicama propovijedao fra Tomislav Puljić ističući značenje i važnost sjećanja na pobijene franjevce i puk u ratu i poraću te naglašavajući da nas vjera obvezuje da nikada ne zaboravimo one koji su nam svojim životima bili svjedoci za Krista. Nakon sv. misa zadušnica u dvorani svetog Ante bila su predavanja.
Prvu večer, 4. veljače, predavanje je imao dr. sc. fra Ante Bekavac, s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pod naslovom »Teologija mučeništva«. U svom predavanju fra Ante je podsjetio da je sama povijest kršćanske vjere obilježena mučeništvom, posebno u pracrkvi (I. – III. st.), o čemu nam svjedoče mučenici poput sv. Ignacija Antiohijskog (II. st.) i mučeništvo sv. Polikarpa (155.). Teologija mučeništva govori da je mučenik onaj koji svjesno odabire smrt kao najuzvišeniji čin vjere, jer je to naučio od svoga učitelja Isusa Krista. Izvorno značenje riječi »martyrum« označava svjedočenje u vjeri i za vjeru. U svom predavanju, koje je bilo podijeljeno u tri dijela, fra Ante je obrazlagao teološko značenje mučeništva. Isus kao trajni uzor mučeništva pokazuje da onaj tko ispovijeda vjeru u Krista Raspetoga svoj smisao i identitet nalazi u Kristu koji je Put, Istina i Život, jer je on sam svojim životom, mukom, smrću i uskrsnućem pokazao da patnja, nasilje i smrt nemaju zadnju riječ nad ljudskim životom i dostojanstvom. Iz vjere u Boga koji pobjeđuje svaku moć smrti, zla, grijeha i nasilja uzročnika ljudskih patnji, fra Ante je istaknuo da nam trpljenje nasilja, nepravde, poniženja ljudskog dostojanstva i slobode daje priliku da se i sami suobličujemo Isusu Kristu. Isus Krist je taj koji čovjeka izvodi iz začaranog kruga nasilja, spašavajući ga od prokletstva grijeha i zla. U tome vidimo da su i naša pobijena braća franjevci i mnogi nedužni ljudi i sve žrtve rata i nasilja posvjedočili za Krista, jer su po činu krštenja pritjelovljeni trpećem Kristu koji nas svojim križem i uskrsnućem izvodi u novi i vječan život. Kršćanski mučenici svjedoče da su ljubitelji života vječnoga u Bogu i s Bogom i da na zlo i nasilje ne odgovaraju istom mjerom, već oproštenjem koje je Bog nama u Kristu darovao. Samo učeći od mučenika kako se odnositi prema zlu, nasilju i nepravdi možemo svjedočiti svoju vjeru u Uskrsloga kao posljednju istinu smisla života, istaknuo je fra Ante.
Drugu večer, 5. veljače, održan je okrugli stol na temu »Život na tromeđi: Široki Brijeg – Zagreb – inozemstvo«. Na njemu su sudjelovali: prof. dr. sc. Ivo Galić, dipl. ing. RGN; Ivan Soldo, predsjednik HUMH; Predrag Naletilić, izaslanik gradonačelnika Širokog Brijega i pomoćnik gradonačelnika za gospodarstvo; Anton Marušić, ravnatelj HEP-Elektra Zagreb i David Sesar, asistent EFZG. Program je moderirao Frano Spajić, predsjednik ZZŠB. Sudionici su zaključili da je gospodarska situacija u Širokom Brijegu perspektivnija u odnosu na slične gradove u BIH te da je manji grad poput Širokog Brijega bolji za razvoj obitelji od većih gradova poput Zagreba. Ljudi tu još uvijek imaju vremena za obitelj, druženje, naravno i za posao. Temeljne vrijednosti vjeru, obitelj i domoljublje Širokobriježani nose u sebi i žive ma gdje bili. Poduzetnički duh, predanost, volja, želja i pozitivan stav ključne su odlike hrabrih širokobrijeških poduzetnika koji su sve više izvozno orijentirani. Široki Brijeg je svijetli primjer razvoja i uzdanica napretka Hrvata u BIH. Grad Široki Brijeg podržava i kroz razne projekte potiče razvoj poduzetništva i gospodarskih zona.
Treći dan, 6. veljače, predavanje je održao dr. sc. Hrvoje Mandić pod naslovom: »Veljača – 1945., stradanje franjevaca i puka Širokog Brijega«. On je dan prije obranio i doktorski rad na ovu temu na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. U svom predavanju dr. Mandić govorio je o saznanjima koja je stekao ponajprije kroz doktorsko istraživanje te predstavio neke činjenice do sada nepoznate široj javnosti. U svom izlaganju istaknuo je da su osim zračnih napada, franjevačka crkva i samostan gađani topničkim i tenkovskim hitcima. Analizom korpusnih, divizijskih i brigadnih zapovijedi za napad dolazi se do zaključka kako je uporabom tenkova i topništva te definiranjem vatrenih ciljeva izravno zapovijedao Štab VIII. dalmatinskog korpusa. Iz navedenog možemo zaključiti da je samostan na Širokom Brijegu, koji je tih dana izravno pogođen preko 300 puta, ranije odabran kao vojni cilj. Kad se to sagleda u kontekstu dostupnih obavještajnih podataka koji kazuju da su težišne otporne točke bile Šuškov i Burića brijeg, onda se sam po sebi nameće zaključak da samostan i crkva nikako nisu mogli niti trebali biti vojni ciljevi, a pogotovo ne »legitimni vojni ciljevi«. Josip Broz Tito, zapovjednik Vrhovnog Štaba, naredio je ubojstva širokobrijeških franjevaca. Oni su ubijeni prema unaprijed osmišljenom planu vrha KPJ. Odluka je donijeta u Trebinju, u Uredu Ozne u jesen 1944. Ozna i njezina produžena ruka Knoj, uz postrojbe 3. prekomorske brigade, izvršile su pokolj širokobrijeških franjevaca u veljači 1945. Sveukupno je Ozna ubila 30 franjevaca iz širokobriješkog samostana. Istaknuo je da je Jugoslavenska historiografija i publicistika nakon 1945. konstruirala stvarnost na način da je širokobriješke franjevce označila monolitnom skupinom ustaških suradnika, što oni nisu bili. Činjenice, naime, ukazuju na to da širokobriješki franjevci nisu ubijeni zato što su navodno podržavali ustaški režim. Za komunistički su režim franjevci bili potencijalni neprijatelji, anglofili, odnosno pristaše demokracije zapadnog tipa i usto odani Katoličkoj Crkvi koja je bila istinski ideološki neprijatelj novog režima. Potencijalni su neprijatelji bili i zato što se tijekom rata nisu kompromitirali ni na koji način. Surađivali su s protivnicima ustaškog režima, mnoge od njih spasili od pogibelji i štitili kroz čitavo vrijeme rata ostavši tako vjerni uputama Katoličke Crkve, podsjetio je Mandić. Osvrnuo se i na stradanje civila. Najčešće su planirana i praćena žestokom komunističkom promidžbom. Takva se praksa revolucionarne borbe sastojala od metode razdvajanja i likvidacije. Ta je metoda primjenjivana od rujna i listopada 1944., osobito u Dalmaciji i Hercegovini gdje je KPJ imala apsolutnu vlast. Široki Brijeg predstavlja plastičan primjer primjene tih metoda. Partizani su usavršili i mjesecima kasnije primijenili istu praksu na Bleiburgu i križnim putevima tako što su u proljeće i ljeto 1945. pobili desetke tisuća poraženih vojnika i civila, zaključio je Mandić.
U petak, 7. veljače, na samu 75. obljetnicu stradanja franjevaca i puka, kao i pada Širokog Brijega, slavljenja je sv. misa u 18.00, koju je predslavio mons. Bože Radoš, biskup varaždinski, u sumisništvu 14 svećenika i tri đakona. Na početku sv. mise gvardijan fra Svetozar Kraljević pozdravio je sve nazočne i zahvalio biskupu Radošu što je prihvatio poziv na ovo spomen misno slavlje. Nazočio je i gradonačelnik grada Zagreba gosp. Milan Bandić sa suradnicima.
Biskup Radoš istaknuo je u svojoj propovijedi, pozivajući se na riječi zborne molitve, želju da nas Bog učini ljubiteljima mira i dobra te da u tom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude, pa i one koji čine nasilje. Samo tako moguće je zaustaviti spiralu zla i nasilja. Potom je protumačio evanđeoski odlomak o mučeništvu sv. Ivana Krstitelja koji je svjedok za svjetlo Isusa Krista i koji je bio čovjek okrenut prema dobru i istini te kao takav dao vlastiti život za njih. On je bio čovjek snažne Božje riječi, a to su bili i franjevci, istaknuo je biskup Radoš, i zato ih se nastojalo ušutkati, tj. oduzeti im život. To čine svi tirani i nasilnici, kako nam pokazuje povijest, ušutkavaju Božje ljude kako ne bi govorili Božje riječi nego svoje. Jedina njihova snaga i obrana je snažna i moćna Božja riječ koja raskrinkava svako zlo i nasilje. Stoga je biskup Radoš potaknuo nazočne na molitvu da nam Bog podari Isusov pogled na patnju i stradanje, da se uvijek i svakodnevno učimo birati put dobra i ljubiti sve ljude, premda to nije uvijek lako. Ali baš zato molimo i tražimo Božju snagu i Božju riječ da nam u tome pomogne, zaključio je svoju propovijed biskup Radoš.
Na sv. misi zadušnici pjevao je zbor franjevačkih bogoslova, koji su i asistirali na liturgijskom slavlju u prepunoj samostanskoj Crkvi. Iz ovog susreta s Trojedinim Bogom u činu sv. mise zahvalni smo za milost da je naša franjevačka memorija izvor i nadahnuće da mi svojim životom svjedočimo Krista Raspetoga poput naše pobijene braće, znajući da samo On ima posljednju riječ nad ljudskim životom. A On i jest došao da spasi čovjeka od prokletstva grijeha i smrti.