Dok su prolazili
zadnji sati, njihove krvave ure,
halapljivo neki crni ljudi
još crnjem grijehu žure.
Uzeli su u ruke svoje,
kao da su u svemu oni prvi,
živote koji se brojem ne broje,
nego svakom kaplju krvi.
A dika naša,
svima nama blažena i sveta,
srca i duše koje i danas žive,
već 70 mirnih ljeta.
U kamenu uklesan je
čeličan broj godina i života,
tla na kojim su hodili
samo naša su ljepota.
I danas stari pamte te krvave dane
koji su nam mili i sveti,
jer znamo da u nama oni žive i mole
da ih se svatko još jedanput sjeti.
Ines Lasić, I. r.
Gimnazija fra Dominika Mandića, Široki Brijeg