Razgovor s fra Miljenkom Stojićem, vicepostulatorom postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«
Razgovarala: Mirela Lovrić
U ovom izdanju našega časopisa Franjinim stopama predstavljamo jedan drugi časopis koji u svom nazivu također ima stope i koji također izlazi u Širokom Brijegu. Razgovaramo s fra Miljenkom Stojićem, hercegovačkim franjevcem, književnikom i novinarom. Budući da fra Miljenko ima službu vicepostulatora od 2007., poglavito će nam reći nešto o Vicepostulaturi postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.
Recite nam, dakle, najprije nešto ukratko o početcima Vicepostulature.
Još i prije prvoga ubijenoga hercegovačkog franjevca, fra Stjepana Naletilića 1942., Uprava Provincije naložila je članovima bilježenje događanja u Provinciji, onoga što se odnosi na nju i događaja s povjerenim pukom Božjim. Nastavilo se to i u komunističko vrijeme kada se za takve stvari išlo u tamnicu. Dolaskom slobode pobjedom nad jugovelikosrbima, Uprava Provincije na čelu s fra Slavkom Soldom 2004. pokreće povjerenstvo za pripremu kauze mučenika. Njegov rad urodio je pokretanjem Vicepostulature 19. rujna 2007.
U sklopu Vicepostulaturinog rada stvorene su i novine Stopama pobijenih kao i Vicepostulaturin Natječaj? Što čitatelji mogu pročitati u ovom glasilu, koji je njegov cilj i čemu služi Natječaj?
Dosadašnji rad Vicepostulature spada u fazu koja se zove istražna. Jedan od načina da dođemo do svjedoka, literature… o našoj pobijenoj braći svakako je bilo pokretanje i spomenutog glasila. Kroz njega smo ujedno istraživali i povijesni okvir u kojemu se sve to dogodilo, jer će i njega trebati opisati i potkrijepiti činjenicama kada se budu podnosili dokumenti najprije na razini mjesne biskupije, a onda na razini Rima ili Vatikana. O radu Vicepostulature redovno izvješćujemo preko portala pobijeni.info.
Natječaj na temu pobijeni hercegovački franjevci ima za svrhu prikupljanja vox populi (glasa puka) o ubojstvu naše braće. On će biti jedan od bitnih stavki u njihovu proglašavanju mučenicima, što će Crkva, ako Bog da, jednoga dana učiniti. Dug je to i zahtjevan posao, ali će se isplatiti ako i samo jedan od njih bude uzdignut na čast oltara.
Iz rada Vicepostulature izrastao je i Memorijalni centar Groblje mira (MCGM)? Recite nam nešto o rađanju ideje i što on simbolizira?
Kada smo počeli tražiti i nalaziti posmrtne ostatke pobijenih franjevaca, pronalazili smo i posmrtne ostatke pobijenih članova vjernoga puka Božjega, ali Vicepostulatura nije imala zadaću baviti se njima. I to me uvijek kopkalo dok nismo u općini Široki Brijeg pokrenuli prvo povjerenstvo koje će se time baviti. Kasnije su nadošla povjerenstva po drugim općinama, zatim koordinacija tih povjerenstava te njihovo povezivanje u Odjel HNS-a BiH za Drugi svj. rat i poraće.
U međuvremenu se rodila i namisao o MCGM-u. Tu se pokapaju žrtve iz Drugoga svj. rata i poraća za koje se ne zna tko su, a za sve žrtve toga vremena krštene u BiH i ubijene bilo gdje postavlja se prikladan križ. Sve troškove snosi MCGM osim križa koji plaćaju obitelji da bi se poštivala njihova povezanost s ubijenim. Šire se o svemu može obavijestiti na portalu grobljemira.info.
Ovime Vicepostulatura dobiva potkrjepu za povijesni okvir koji treba napraviti i odužuje se vjernicima s kojima su fratri zajedno ubijani, a obitelji i hrvatski narod mjesto zajedničke molitve za sve pobijene. Odgovor puka je potvrdio da je zamisao pala na plodno tlo.
U širokobriješkoj crkvi je grobnica tek 24 ubijena franjevca, za mnoge grobove se još ne zna. Postoje li već neka svjedočenja po zagovoru ubijenih fratara, s obzirom da se često mogu vidjeti vjernici kako kleče i mole na njihovu grobu?
Do sada znamo za posljednje počivalište sveukupno 37 fratara. Spomenuli ste njih 24 u grobnici u širokobriješkoj samostanskoj crkvi, 10 ih je na raznim drugim mjestima, a njih 3 još čekaju da budu iskopani iz jame Golubinke kraj Drniša.
Da, zaista se uvijek netko moli na njihovu grobu i puk ih sve zajedno naziva Širokobriškim mučenicima, jer je širokobriški samostan sa svojim područjem dao 34 žrtve, a svi su opet ovdje završavali škole, bili nekada na službi ili su odavde rodom.
Imamo određeni broj svjedočenja o uslišanju njihova zagovora, ali još ne onoliko koliko ih stvarno bude. Naš puk, naime, nije naučio na takva svjedočenja. Ipak i to se polako mijenja. Hvala svima onima koji su nam posvjedočili o uslišanjima na zagovor Širokobriških mučenika.
A hvala i našim trećarima koji se redovno brinu za grob naše ubijene braće. Uvijek je čist i lijepo okićen.
Koji su sljedeći koraci u radu Vicepostulature? Postoji li službena molitva za uzdizanje na oltar pobijenih franjevaca?
Nakon ove istražne faze slijedi faza pokretanja postupka mučeništva na biskupijskoj razini. Vicepostulatura je spremna za taj korak, a Uprava Provincije će odlučiti kada će se dogoditi, nadajmo se ubrzo jer su pripreme u tijeku. Uz Božju pomoć tada će kandidati biti proglašeni slugama Božjim i onda će se objaviti službena molitva za njihovo uzdizanje na oltar. Osobna molitva za njihov zagovor te moguća uslišanja uvijek su bili dopušteni, zapravo to sve spada u srž postupka mučeništva.
Zaključio bih da imamo nezasluženu čast sudjelovati u svemu spomenutom, na način kako možemo. I nemojmo biti nestrpljivi. Molimo se, razmišljajmo o svemu ovome i živimo u skladu s onim što smo spoznali u svome srcu.
Franjinim stopama, XIII, 4 (49), Široki Brijeg, prosinac 2023., str. 28. – 29.
Razgovor u pdfu.