Mostar, 12. travnja 2005. – Nakon sv. mise u prigodi 60. obljetnice krvavog smaknuća hercegovačkih fratara na Širokom Brijegu 7. veljače 2005. i apela provincijala fra Slavka Solde da nam svatko onaj tko išta zna o mjestu njihova smaknuća ili bilo čemu drugom javi, ili Provincijalatu ili Povjerenstvu za pripremu kauze mučenika hercegovačkih franjevaca, došao je telefonski poziv iz Zagvozda (10. veljače 2005.) da su na lokalitetu Sudišće pobijeni i ukopani »širokobriški pratri«. Temeljem te vijesti pošao sam 11. veljače 2005. u Zagvozd župniku don Jakovu Cikojeviću. Tog sam dana sa župnikom bio kod Vladimira Čaglja (koji je zvao telefonom), potom kod Jakova Radića i kod kuće na Sudišću u kojoj su, po njihovim kazivanjima, fratri ubijeni. Dana 14. veljače, nakon sv. mise za pobijene mostarske fratre u franjevačkoj crkvi u Mostaru, Provincijal sastavlja zamolbu župniku i načelniku općine Zagvozd da nam dopuste i s nama budu na lokalitetu Sudišće, kako bismo utvrdili ima li tu ostataka ubijenih ljudi. Zamolbu su potpisali Provincijal i ja kao pročelnik Povjerenstva. Dana 25. veljače otišao sam u Zagvozd Župniku i s njim zajedno u zgradu općine g. Načelniku. Načelnik nam, pod Ur. br. 2129/06-01-05-01, 25. veljače 2005. dopušta utvrđivanje stanja na lokalitetu Sudišće uz »maksimalnu pomoć u obilježavanju mjesta pogibije i pronalaženju posmrtnih ostataka«.
Čim su vremenske prilike bile pogodnije, uz dopuštenje Provincijala, s prof. arheologije Tihomirom Glavašom krenuo sam na lokalitet. Bilo je to 6. travnja 2005. Po dogovoru smo od Župnika i načelnika Zagvozda dobili trojicu radnika i započeli radove na lokalitetu Sudišće. Pokusnim iskopavanjem se na dubini 40 – 50 cm naišlo na rebrene ljudske kosti. Strojno je podignut površinski sloj malog vrtlića te se pozornim arheološkim iskopavanjem nastavilo i pronađen je ukopni grob (cca 2,5 x 2 m) sa 17 tijela. Ruke su tih ljudi zavrnute na leđa i vezane žicom – sajlom, mnogima je ista žica oko vrata i oko gležanja. Odjeća je na njima strunula, kosti su u trošnom stanju. Naišli smo na puce, kopče od remenja i jednu krunicu. Tad smo 8. travnja obustavili radove i zajedno s Načelnikom općine pronađeno prijavili MUP-u. Policija je odmah izašla na lokalitet, a ja sam i prof. Glavaš dali iskaze. Oni su do izlaska istražnog suca obustavili sve radove i na lokalitetu danonoćno bdiju.
O ovome je obaviješteno i saborsko povjerenstvo RH preko gđe. Gordane Turić pismeno 6. travnja, a ja sam se i načelnik općine Zagvozd s njom i osobno sastali u Imotskom na Veliku Srijedu 23. ožujka 2005. kako bi ju zamolili za državnu potporu u slučaju da se naiđe na posmrtne ostatke. Obećana je svesrdna pomoć hrvatske države.
Istražni sudac na lokalitet dolazi u srijedu 13. travnja 2005. i tada će se pristupiti konačnom dovršenju arheološkog iskopavanja, potom će nastupiti forenzičari, patolozi i konačno DNK da bi se utvrdio identitet pronađenih tijela.
Htjeli smo sve ovo u miru i bez novinara privesti do konačnog ishoda, ali to danas valjda više nije moguće. Otežavajuće je bilo i to što se u župi Zagvozd već godinama javno na 10. travnja moli odrješenje za mučki ubijene na lokalitetu »Jerkuša – Šuvarev Dolac« i »Sudišće«. Stoga se ispričavamo i članovima Povjerenstva i svoj subraći u Provinciji da su vijest saznali s HRT-a. To nam ni u kom slučaju nije bila namjera.
O svemu što će se dalje događati cijela će Provincija biti na vrijeme obaviještena putem provincijskog glasila Mir i dobro Vijesti.