16. siječnja, 2021.

LEGITIMAN VOJNI CILJ ILI ŽRTVE ZLOČINA?

Share on whatsapp
WhatsApp
Print Friendly, PDF & Email

Široki Brijeg, 22. prosinca 2020. (Kristina Raguž) – Povjesničar prof. dr. Ivica Šarac objavio je nedavno članak koji je napravljen na temelju izlaganja na XI. simpoziju Stopama pobijenih koji je održan u listopadu 2019. na Širokom Brijegu. Naslov mu je »Legitiman vojni cilj ili žrtve zločina«, a izišao je u Humu, časopisu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Članak se bavi izjavom dr. Ive Josipovića, bivšeg predsjednika države Hrvatske, koji je u riječkom Novom listu izjavio: »Povijesne istine radi, fratri sa Širokog Brijega podupirali su ustaše, kako to i danas čine neki njihovi nasljednici. Kada su partizani dolazili na Široki Brijeg, pružili su im vrlo snažan oružani otpor i uključivanjem u ratna djelovanja bili su legitiman cilj vojnih djelovanja.«

Profesor Šarac u članku iznosi činjenice na kojima je Ivo Josipović temeljio ovu svoju izjavu i pobija ih jednu po jednu. Tako on kaže da se Josipović poziva na studiju dr. Nikole Anića, bivšeg partizana i sudionika borbi za Široki Brijeg, u čijem djelu nema nikakvih dokumenata koji bi potvrdili sudjelovanje franjevaca u borbi za Široki Brijeg. Navedeni su samo dijelovi izjava tadašnjih političkih komesara Fabijana Trge i Milana Rake, koji su također sudjelovali u širokobriješkim borbama. Profesor Šarac ističe: »Za završni argument Josipović se poziva na izjave svjedoka (i to samo partizanskih!) i tek time ulijeće na sklizak teren, jer su sami partizani, sudionici borbi na Širokom Brijegu, o tomu davali vrlo proturječne informacije. Neki su bivši partizani doista pričali i uvjeravali javnost da su vlastitim očima gledali naoružane franjevce u habitima, no pitanje je koga su oni stvarno vidjeli u toj ulozi, ako u međuvremenu imamo i takva svjedočanstva, i to opet od bivših partizana, koja govore o manipulaciji s njihove strane na način da je neke od njih “zapala” uloga obući franjevački habit i s puškomitraljezom u rukama “glumiti” naoružana franjevca. A što ćemo s onim partizanima čija se svjedočanstva ne podudaraju s izjavama “Josipovićevih svjedoka”«!? Što ćemo, primjerice, s izjavom Rafaela Radovića, bivšega pripadnika 11. dalmatinske brigade, koji je opisao u svome poslijeratnom svjedočenju trenutak kada jedan oficir Ozne nakon okončanja borbi ubija jednog franjevca (s kojim je prethodno razgovarao) pred zgradom gimnazije? Ili, što ćemo s izjavom Ćire Botića, bivšega pripadnika 12. dalmatinske brigade, koji je tvrdio kako je partizanima na Širokom Brijegu “rečeno doslovno ovako: ‘Imate odriješene ruke, radite što hoćete. Ubijajte, palite, pljačkajte…'” Što ćemo s dokumentima postrojbi koje su napadale Široki Brijeg i u kojima nema ni naznake da su fratri pucali na njih, polijevali ih vrelim uljem…« Dalje nastavlja. »Pregledao sam Operaciski dnevnik (tako u izv., nap. aut.) Štaba Osmoga korpusa i izvješća svih štabova (za ovu temu) najvažnijih partizanskih formacija iz sastava Osmoga korpusa (26. dalmatinske divizije i 11. brigade). U njima se nigdje, ni u jednome od brojnih dokumenata, ne spominje bilo kakav način sudjelovanja franjevaca u oružanome sukobu. U Vojnome arhivu u Beogradu pohranjen je za ovu temu možda najvažniji dokument. Riječ je o izvješću jednoga od bataljuna (iz sastava 11. brigade) koji je 7. veljače svladao otpor protivničkih vojnih snaga i ušao u samostanske prostorije. U tome se izvješću navodi točno vrijeme ulaska ovoga bataljuna u samostan, broj poginulih i ranjenih partizana, broj ubijenih i zarobljenih pripadnika protivničkih snaga, navedeni su i precizni podatci o zaplijenjenome oružju i municiji, no nigdje se, ni u jednome detalju ne spominju naoružani franjevci ili “klerici” kao sudionici borbe. Ako je pobrojan čak i zaplijenjeni materijal, teško je zamisliti da bi se jedan takav krupan događaj, kao što bi bila borba s naoružanim redovnicima, izostavio u jednome ovakvom izvješću!«

Na kraju članka prof. Šarac zaključuje. »Sva gore nanizana retorička pitanja sugeriraju da bi se dvojba s početka ovoga priloga nužno trebala preformulirati u pitanje, tako da bi, usklađena s profesijom dr. Josipovića, sada glasila: “Je li ratni zločin nad širokobriješkim franjevcima otišao u zastaru ili je još uvijek utuživ?” Budući da je Josipović u međuvremenu u javnosti ponovio tvrdnju da su širokobriješki franjevci zbog sudjelovanja u oružanome sukobu bili legitiman vojni cilj, držim da je krajnje vrijeme da uprava Hercegovačke franjevačke provincije sudskim putem zatraži od prof. dr. Ive Josipovića da napokon iznese konkretne dokaze.«

Izvornik članka

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x