28. studenoga, 2020.

ZLOČIN NAD ŠIROKOBRIJEŠKIM FRANJEVCIMA DOGODIO SE U ZONI POSTROJBE KOJOJ JE PRIPADALA I MILKA PLANINC

Share on whatsapp
WhatsApp
Print Friendly, PDF & Email

Posušje, 26. siječnja 2010. (Ante Božić / poskok.info) – S apsolutnom se sigurnošću može ustvrditi kako su dvanaestorica širokobrijeških franjevaca pobijena i spaljena 7. veljače 1945. u zoni odgovornosti 11. dalmatinske brigade. Riječ je o postrojbi koja se uz spomenuti zločin na Širokom Brijegu u nekolicini svjedočenja proziva i kao odgovorna za zločine na Kočevskom Rogu.

Sudeći prema izvorima citiranim na http://11brigada.blog.hr/ u sastavu ove brigade djelovali su Milka Malada (Planinc), Jerko i Stjepan Nobilo, Vuk Anđelinović (ujak Vesne Pusić), Albert Štambuk, Salamon Finci, Srećko Freundlich, Emil Goldstein, Branko Kadijević (brat Veljka Kadijevića), Adolf Dragičević (danas ugledni akademik i član HNS-a), Vojtjeh Ostojić, Jozo Bajić i mnogi drugi čija su prezimena identična prezimenima mnogih današnjih hrvatskih političara.

Podrobnosti, kao i imena počinitelja ovog zločina, na žalost, ni danas nisu rasvijetljeni. Međutim, svakim danom mozaik se sve više slaže. Tako je ovih dana na spomenutom blogu objavljen i plan napada 11. dalmatinske brigade na Široki Brijeg, kao i dobar dio tadašnje zapovjedne strukture ove postrojbe. Imena počinitelja ovog zločina naravno nisu izrijekom spomenuta. Međutim, pozornom analizom plana napada na samostan i objavljenog dijela zapovjedne strukture ove postrojbe jednostavno se dolazi do zaključka gdje se tko od spomenutih nalazio u tim trenutcima.

Naravno, spomenuta istraživanja svakako treba nastaviti te napokon doznati istinu o svakom ovom detalju. Utvrđivanje svih činjenica znatno otežava nedostatak dokumentacije, iako se nedvojbeno zna gdje se nalazi pismohrana ove postrojbe. Operativni dnevnik 11. dalmatinske brigade nalazi se u Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu i nosi oznaku K.1101A, br. reg. 28-1/11. Operativni dnevnici II. i III. bataljuna ove brigade također su u Vojnoistorijskom institutu u Beogradu i nose oznaku K.1101A, br. reg. 1-23/14. Kad bi ova problematika zanimala današnje hrvatske moćnike, ne bi bio problem doći do spomenute građe. Drugi dio pismohrana dostupan je i nalazi se u Republici Hrvatskoj. Dio tog dostupnog gradiva nalazi se u Institutu za historiju radničkog pokreta Dalmacije u Splitu. Treći dio zacijelo treba tražiti kod privatnih osoba. Među njima svakako moramo spomenuti dvojicu profesionalnih partizanskih povjesničara: Nikolu Anića, autora knjige Povijest Osmog korpusa i Slavka Družijanića, koautora knjige 11. dalmatinska udarna brigada. Koliko je poznato, obadvojica su i danas živa i bilo bi dobro da dokumentaciju kojom raspolažu podijele sa širom društvenom zajednicom.

Ukoliko bi se dio spomenute dokumentacije sakupio na jedno mjesto te učinio dostupnim, zacijelo bi to urodilo određenim brojem znanstvenih radova na ovu temu, što bi bacilo jedno sasvim drugo svjetlo na hrvatsku povijest 20. stoljeća. Međutim, očito je da upravo zbog ovih razloga, ali i mogućnosti procesuiranja, određena središta političke moći takvu mogućnost uporno opstruiraju.

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x