20. rujna, 2020.

SVETA MISA ZA POBIJENE FRATRE I PUK U MOSTARU

Share on whatsapp
WhatsApp
Print Friendly, PDF & Email

Mostar, 15. veljače 2014. (MIRIAM) – U petak, 14. veljače, u 18.00 u Franjevačkoj crkvi u Mostaru proslavljena je sv. misa za sedmoricu fratara iz mostarskog samostana koje su partizani na taj dan prije 69 godina iz samostana odveli, mučili, ubili i bacili u Neretvu. Udarili su u glavu Provincije ubivši provincijala fra Lea Petrovića (r. 1883.), gvardijana fra Grgu Vasilja (r. 1886.), a uz njih još fra Jozu Bencuna (r. 1869), fra Rafu Prusinu (r. 1884.), fra Bernardina Smoljana (r. 1884.), fra Kažimira Bebeka (r. 1901.) i fra Nenada Pehara (r. 1910.).

Uz navedene fratre u sv. misu su uključene sve nevine žrtve Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata s područja Mostara.

Prije sv. mise gvardijan fra Iko Skoko, vicepostulator fra Miljenko Stojić, nekoliko fratara i članova iz HKUD Rodoč zapalili su svijeće i pomolili se na Čekrku, predmnijevanom mjestu ubojstva fratara.

Sv. misu je predslavio mostarski gvardijan fra Iko Skoko uz suslavlje provincijala fra Miljenka Šteke, vicepostulatora fra Miljenka Stojića, generalnog vikara naših biskupija don Željka Majića i sedamnaest franjevaca-svećenika.

Pred početak sv. mise glumac Robert Pehar potresnim glasom pročitao je iz knjige Apokaliptični dani od fra Janka Bubala izvješće o ubojstvu ne samo mostarskih nego svih ostali fratara, njih sveukupno 66. Za vrijeme čitanja prepuna crkva odisala je svečanom tišinom i pijetetom.

U uvodu u sv. misu između ostalog fra Iko je ustvrdio: »Zacijelo, Drugi svjetski rat i poraće bili su najteže razdoblje u povijesti našeg naroda u BiH. U razdoblju od 1941. do 1952. u BiH smrtno je stradalo 160 katoličkih svećenika i 9 časnih sestara. U Drugom svjetskom ratu i poraću stradalo je oko 10% našeg puka. Iz Hercegovine stradalo je oko 16.000 vjernika. Godina 1945. bila je najteža. Samo u toj godini ubijena su 104 svećenika. Toliki broj stradalih nije slučajnost, nego dobro isplanirano uništenje naše Crkve i narodnog bića. Međutim, narod koji ima dušu ne može se ubiti ni uništiti. Narod koji se čvrsto veže uz Boga unatoč svim slabostima, grijesima, teškoćama, svim križevima i svim progonima, zatiranjima i mučenjima, jer ima dušu, ne može se ubiti ni uništiti.«

Oslanjajući se na misno čitanje iz Knjige o Makabejcima, u kojoj se govori o svjedočkoj smrti braće Makabejaca za pravu vjeru i živoga Boga, fra Iko je mučeničku smrt naših fratara nazvao svjedočkom. Nisu se dali smesti ni pokolebati u svojoj vjeri iako su gledali smrti u oči. »Povijest Crkve je povijest svjedoka. Povijest naše mjesne Crkve i povijest franjevaca u BiH, i dične franjevačke provincije “Bosne Srebrene” i Hercegovačke franjevačke provincije, povijest je svjedoka. Povijest našeg samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru je povijest svjedoka od 1563. do 1945.« – naglasio je fra Iko.

Nakon što je ukratko predstavio mostarske ubijene fratre nastavio je fra Iko i završio riječima: »Što je bio cilj mučenja i ubijanja franjevaca na Širokom Brijegu, Mostaru, Ljubuškom, Kočerinu i drugim mjestima u Hercegovini i šire? Veliki ruski književnik Aleksandar Solženjicin napisa kako čistka u njegovoj domovini nije birala nasumice ljude, nego je bila usmjerena na ljude s istaknutim ćudorednim i duhovnim značajkama. Komunistička čistka i u Hercegovini nije bila nasumice, nego je usmjerena na fratre, svećenike i druge hrvatske velikane duha jer su htjeli tako ubiti duh jednog naroda, te vjeru, našu franjevačku Provinciju i našu Crkvu! Što smo mi naučili iz toga? Naučili smo kako mi ljudi možemo biti okrutni, ali i, kako kaže Kushner o sposobnosti ljudskog duha, da on pobjedi okrutnost, oprosti i živi! Hvala Bogu što nas poziva, krijepi i snaži da pobijedimo u sebi okrutnost, da oprostimo i da živimo. Blaženi papa Ivan Pavao II. je rekao: “Potrebno je da mjesne Crkve učine sve da se ne prepuste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo!” Mi smo dio naše mjesne Crkve, zato pomozimo da naša mjesna Crkva preko svakog od nas pojedinačno, te preko naše Vicepostulature “Fra Leo Petrović i 65 subraće” i naše Franjevačke Provincije ne prepusti zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo.«

Sv. misno slavlje uveličao je veliki župni zbor “Sv. Cecilija” pod ravnanjem s. Slavice Filipović, a na kraju gospođica Lucija Hrstić otpjevala je svojim prekrasnim glasom pjesmu “Naši pastiri”, za koju je sama napisala tekst i note, a nedavno je izišla kao singl.

– hrsvijet.net

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x