01. prosinca, 2020.

SLAVLJENA SV. MISA ZADUŠNICA ZA POBIJENE FRATRE I ŽUPLJANE ŽUPE MEĐUGORJE

Share on whatsapp
WhatsApp
Print Friendly, PDF & Email

Međugorje, 11. veljače 2016. (medjugorje.hr) – U međugorskoj župnoj crkvi sv. Jakova, u srijedu, 10. veljače, na blagdan Stepinčeva, slavljena je sv. misa zadušnica za fratre iz ove župe ubijene koncem Drugoga svjetskog rata i u poraću, kao i za župljane poginule u Prvome, Drugome te u Domovinskom ratu. Danas se još ne zna za posljednja počivališta mnogih, ali sjećanje na njih živi u molitvi vjernih.

Misno slavlje u 18.00, u međugorskoj župnoj crkvi, predslavio je fra Mario Ostojić u sumisništvu s 8 svećenika. Na početku je istaknuo: »Danas se spominjemo bl. Alojzija Stepinca, hrvatskog kardinala koji je, kao žrtva komunističkog režima, bio osuđen na 16 godina tamnice. Ni naša Hercegovina nije ostala bez žrtava, ni u jednom od ratova, pogotovo ne u Drugom svjetskom ratu. Na današnji dan posebno se prisjećamo svih ratnih žrtava iz župe Međugorje. Gotovo da nema obitelji u župi koja barem  jednog svoga člana nije zakopala u nekome od ovih ratova. Neki nikad nisu uspjeli doznati za tijela svojih pokojnih i dostojanstveno ih pokopati. Mnogi nemaju grobove, a za neke nikada i ne ćemo saznati. Večeras se na poseban način sjećamo i fratara koji su rodom iz ove župe ili su povezani s njom, fratara koje su partizani i komunisti pogubili za vrijeme Drugog svjetskog rata.« U propovijedi je fra Mario govorio i o korizmi te o žrtvi hercegovačkih franjevaca: »Šezdeset šest fratara naše Provincije dali su svoje živote, jer su vjerovali da postoji onaj koji vidi, onaj koji je pravedan i koji će ih nagraditi za njihovu žrtvu. Njihova žrtva na kraju nije ostala bez ploda. Provincija krvlju natopljena proklijala je novim životom, proklijala je pravdom i novim životnim poletom. Najgore je gledati stratište, paljevinu, palež vlastitog doma, vlastitog života, kad pepeo sivilom prekrije sve ono što smo voljeli i cijenili, kada sve izgubi svoj sjaj, jer svoj pogled poklanjamo onome što ga ne zaslužuje. Korizma nas vraća pravim vrijednostima i pepeo kojim ćemo se posuti po glavama,  ipak ne označava konačni svršetak i kraj našega života. Ne, jer naš život ne završava i ne nestaje u ništavilu. Pepeo stoji na početku korizme i želi nas natjerati na razmišljanje, želi nas očistiti, pogled učiniti bistrijim, kako bismo na kraju ugledali svjetlo, Uskrs, Isusa.«

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x