Široki Brijeg, 15. listopada 2012. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Jučer, u nedjelju, 14. listopada, na Širokom Brijegu, u organizaciji vicepostulature »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, održan je »4. simpozij Stopama pobijenih«.
Program je započeo sv. misom koju je predslavio fra Dario Dodig, župnik iz Čerina, u suslavlju s vicepostulaturom fra Miljenkom Stojićem, širokobriješkim gvardijanom fra Sretanom Ćurčićem i bosanskim franjevcem fra Marijanom Karaulom. Fra Dario je u propovijedi, govoreći o ulomku iz Markova evanđelja, naglasio kako su pobijeni hercegovački franjevci »sve ostavili i pošli za Isusom«, te podsjetio na četvoricu fratara iz župe Čerin koji su ubijeni u Drugom svjetskom ratu (fra Dobroslav Šimović, fra Rafo Prusina, fra Paško Martinac, fra Bono Andačić).
Znanstveni dio simpozija vodila je novinarka Radiopostaje »Mir« Međugorje Ana-Marija Prskalo. Uživo ga je prenosila Radiopostaja Široki Brijeg.
Prvo predavanje imao je prof. dr. sc. Miroslav Akmadža, ugledni povjesničar rođen u Ljubuškom, danas zaposlen na Hrvatskom institutu za povijest. Kao vanjski suradnik predaje i na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Uža mu je struka izučavanje problematike crkveno-državnih odnosa u vrijeme komunističke vladavine, o čemu je napisao 9 knjiga i preko 40 znanstvenih radova. Prof. Akmadža je govoreći o primjeni komunističkog represivnog sustava prema Katoličkoj Crkvu u BiH, te o današnjem stanju istaknuo: »Komunisti su imali svoga boga, a on se zvao Josip Broz Tito. Teško ćete uvjerenog komunistu uvjeriti da Tito nije bio sveti čovjek. Možemo mi otvoriti na stotine grobnica, i Jazovki i Macelja, i Hudih jama, oni će i dalje govoriti da to nije napravio njihov Tito. Oni kažu da je on bio dobar i ta vjera je vrlo čvrsta. Traje i danas i njezine posljedice trajat će još dugo. Što je komunizam htio ubijajući svećenike, zatvarajući Stepinca? Htio je ostaviti stado bez pastira vjerujući da će se stado razbježati kad pastiri budu ubijeni. Nije bilo tako. Mnogi su pastiri stradali, ali stado nikad nije bilo jače i jedinstvenije kao u to vrijeme.
UDBA se borila protiv svakog crkvenog djelovanja, protiv vjeronauka, vjerskih škola, odgoja svećenika, vjerskog tiska; oduzimajući crkvenu imovinu smatrala je da Katolička Crkva temelji svoju snagu na tvarnom bogatstvu. Crkva je nastala na mučeništvu i što je mučeništvo u tom vremenu bilo veće, Crkva je bila jača.
Po izlasku iz tamnice blaženi kardinal Alojzije Stepinac je rekao: “Bit će borbe, ponajprije za mladež.” I upravo na polju odgoja vodila se najžešća bitka između komunista i Crkve. No, bez obzira na sve poduzete mjere, komunistički režim nije uspio smanjiti priliv mladeži u vjerske škole, niti smanjiti broj novoškolovanih svećenika i časnih sestara. Naprotiv, pored svih mjera koje je poduzeo komunistički režim broj polaznika vjerskih škola bio je iz godine u godinu sve veći.«
Govoreći o raznim metodama kojima su komunisti ucjenjivali narod, prof. Akmadža je spomenuo kako su komunisti uvečer molili Anđeo Gospodnji, a po danu govorili da Boga nema te na noćnom ormariću držali zajedno Sveto Pismo i Komunistički manifest. Drugi, glumeći »vjernike« po danu su bili u crkvi, a kasnije su odlazili u UDBU izdavati svoje susjede. Uvijek se kalkuliralo između Crkve i Partije. Kada je došla 1990., svi smo za svoje susjede komuniste znali govoriti da su dobri ljudi, da su radili za narod i da su oni Partiju rušili iznutra. I tako su oni ostali na vlasti. Isti su »rušili vlast iznutra« i pri svakoj novoj promjeni vlasti i to im postade posao. Još uvijek se kalkulira između kršćanske savjesti i odanosti političkoj stranci. Kako to da već 12 godina hrvatski građani, koji su 80% i više vjernici, za predsjednika biraju osobu koja nije vjernik?
Damir Borovčak, dipl. ing., glasnogovornik je i član Udruge Macelj 1945., hrvatski publicist, djelatni domoljub, politički analitičar, organizator, putopisac, publicist i povijesni istraživač, voditelj je i urednik emisije Vjera u sjeni politike na Radio Mariji. Objavio je osam knjiga.
G. Borovčak je svoje izlaganje naslovio: Dijagonala zločina: Široki Brijeg – Macelj, te je između ostaloga kazao: »Od svibnja do jeseni 1945. hrvatski je narod prolazio najteže muke. Hrvati su tada pretrpjeli genocid svetopisamskih razmjera. S narodom je stradalo i katoličko svećenstvo. Na Maclju su neumoljivi dokazi. Ekshumirane lubanje, njih 1.163 s rupom na zatiljku ili razbijenog zatiljka, dokaz su teških partizanskih zlodjela. Oni koji brane Tita često su tvrdili: Tito nije znao za zločine. Je li J. B. Tito znao za zločine u svibnju i lipnju 1945.? Evo utvrđenih činjenica: Kretanje maršala Jugoslavenske armije J. B. Tita, u svibnju i lipnju 1945. i boravak na području Slovenije i sjeverne Hrvatske na mjestima masovnih likvidacija hrvatskih zarobljenika (Varaždin, Zagreb, Krapina, Barbarin rov, Trbovlje, Celje, Tezno – Maribor, Bjelovar) zabilježio je ondašnji Vjesnik. Govori tog vremena neupitno ukazuju na zločine po maršalovom planu:
Nadnevka 20. svibnja Tito je boravio u Varaždinu i rekao: “Jugoslavenske armije koje su u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom. U novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati će samo toliko dugo, koliko traje put do najbliže jame.”
Nadnevka 28., 29. i 30. svibnja Tito je boravio u Ljubljani i okolici te u svom govoru rekao: “Likvidirali smo 200 tisuća bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde.”
Bleiburg je započeo partizanskim “oslobođenjem” Dubrovnika. Osvajanjem Širokog Brijega 7. veljače 1945. nastavljaju se masovna partizanska krvava zlodjela, ubojstvom i paljenjem mrtvih tijela hercegovačkih franjevaca. No, manje je poznato da su trojica hercegovačkih fratara (fra Metod Puljić, župnik, r. 1912., fra Darinko Mikulić, mladomisnik, r. 1919. i fra Julijan Petrović, bogoslov, r. 1923.) završila svoj život na krajnjem sjeveru Hrvatske: ubijeni su u Maclju, u Hrvatskom Zagorju na granici sa Slovenijom. Za otkrivanje zločina u Maclju bitni su jedna žrtva i jedan partizan. Fran Živičnjak uspio je preživjeti vrijeme komunističke represije te je ostavio svjedočanstvo u knjizi »U vječni spomen«, u kojoj na više mjesta spominje ubojicu svećenika – komandanta vojne OZN-e u Krapini, partizanskog poručnika Stjepana Hršaka, koji i danas nesmetano živi u vili na Tuškancu. Točna mjesta stradavanja u lipnju 1945. pokazao je bivši partizanski stražar Mladen Šafranko. Prva sv. misa na mjestu Lepa Bukva u Macelju za sve žrtve u toj Gori zločina održana je 9. lipnja 1991., a predvodio ju je pokojni kardinal Franjo Kuharić.
Zbog sramotne društvene nebrige, ostatci 1.163 maceljskih žrtava 12 su godina poslije iskapanja 1992. – 2004. ležali u vrećama za smeće na tavanu patologije Medicinskog fakulteta. Pokop je 22. listopada 2005. predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i pokojni biskup varaždinski mons. Marko Culej. Hrvatski mediji su taj najveći hrvatski zajednički pokop posve omalovažili. Udarna medijska vijest tog dana bila su dva krepana labuda u Baranji i lažna panika o epidemiji ptičje gripe od koje u Hrvatskoj nitko nije umro. U Maclju je 3. lipnja 2007. svečano blagoslovljena novoizgrađena crkva Muke Isusove, spomen-zdanje svim mučenicima. To je jedino mjesto u Hrvatskoj gdje stradalnici s Križnih puteva imaju najdostojanstveniji spomenik – crkvu izgrađenu i posvećenu u spomen mučenicima križnih puteva.
Maceljsko stratište otkriveno je prije pune 22 godine, a o komunističkim zločinima u Macelju do sada nije progovorio ni jedan predsjednik Hrvatskog sabora, ni jedan predsjednik Vlade RH, ni jedan Predsjednik RH. Ignoriranje komunističkih zločina u 22 godine slobodne i demokratske hrvatske države, od vodstva hrvatskih vlasti u svim mandatima, nevjerojatna je društvena i ćudoredno zastrašujuća činjenica!«
Nikola Koncul, dopredsjednik Povjerenstva za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Neum, predstavio je rad neumskog povjerenstva te kratko progovorio o prošlogodišnjem radu do sada ustrojenih povjerenstava u BiH: Široki Brijeg, Ljubuški, Posušje, Busovača i Čitluk.
»Na području općine Neum ukupno je registrirano 190 pojedinačnih i 66 zajedničkih grobnica. Preostalo je još desetak grobova uglavnom na teže pristupačnom terenu. U travnju 2011. ekshumirali smo iz dvije grobnice posmrtne ostatke 8 osoba.
Širokobriješko povjerenstvo, u suradnji s Vicepostulaturom postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« ukupno je iz jednog pojedinačnog i 6 masovnih grobnica ekshumiralo posmrtne ostatke 42 osobe među kojima su ustaše, domobrani, njemački vojnici i dvojica partizana. Obred pokopa 42 ekshumirane žrtve održan je 29. srpnja 2012., punih 77 godina od njihova ubojstva.
Ljubuško povjerenstvo je u dosadašnjem radu iz tri masovne grobnice ukupno ekshumiralo 59 posmrtnih ostataka, a pretpostavlja se da se među njima nalaze posmrtni ostatci 2 ili 3 franjevca. Zemni ostatci svih ekshumiranih otpremljeni su u limenim sanducima na medicinski fakultet u Mostaru na stručnu obradu, tj. DNK analizu.
I ostala povjerenstva Posušje, Busovača i Čitluk pripremaju se i rade na prikupljanju i dokumentiranju podataka o grobištima, kako bi otpočeli svoja prva iskapanja. Od neprocjenjive i nesagledive važnosti je činjenica da i druge naše općine uvide važnost i potrebu osnutka POUG-a i pridruže nam se u radu«, zaključio je Koncul.
Cjelokupna predavanja sa simpozija moguće je pronaći na portalu pobijeni.info u poglavlju Događanja.
Izlaganja
Primjena represivnog komunističkog sustava prema Katoličkoj Crkvi u BiH i današnje stanje (doc)
dr. sc. Miroslav Akmadža, povjesničar
Dijagonala zločina: Široki Brijeg – Macelj (doc; ppt)
Damir Borovčak, glasnogovornik i član Udruge Macelj 1945.
Rad Povjerenstva za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Neum i drugih općina (doc)
Nikola Koncul, dopredsjednik neumskog Povjerenstva