01. lipnja, 2020.

POBIJENI FRANJEVCI U DRUGOM SVJETSKOM RATU

Share on whatsapp
WhatsApp
Print Friendly, PDF & Email

Često slušamo priče starijih, naših djedova i baka, čitamo u raznoj literaturi o pobijenim franjevcima, no to ne bi trebala biti neka dosadna priča koju smo čuli bezbroj puta, već to treba biti put našeg života, primjer kojeg su nam pružili ovi hrabri ljudi. Poučeni i puni znanja djelovali su u Gimnaziji koja je ponosno i junački stajala na našem Brijegu, dok jednog dana nije zasmetala komunistima. Smetali su im Hrvati, njihovo dostojanstvo, no nisu znali da su naletjeli na tvrd orah – franjevce. Oni su voljeli i poštovali svoju vjeru i narod i znali su svi da se ne predaju tako lako, jer takva ljubav malo gdje se pronalazi. Svoj su život položili za vjeru, narod, Boga, jer im je to bio jedini, od srca izabran put. Tekla je rijeka krvi ovih junaka, a svaka kapljica važna kao cijela rijeka. U toj jednoj kapljici bio je njihov život. Skinuše ploču sa samostana Uznesenja BDM na kojoj su bili iscrtani i upisani podatci o franjevačkom dolasku na naš Brijeg i u Hercegovinu. Mislili su kad se ta ploča skine da će prestati njihova vjera i čežnja za životom, ali njihov život nije bio ploča, to je bilo njihovo srce. Uvenuše oči neprijatelja, jer vidješe da ništa nije jače od srca ljubavi i nade. Srce neprijatelja punilo se osvetom i zlobom, dok je život ovih mučenika treperio punom snagom, iako ga više nije bilo. I tako njihovi životi nestaše kao tragovi sunca na tmurnom nebu, ali samo u očima tih neprijatelja. Oni za nas još žive i još su tu. Nestade 66 hrabrih, ponosnih ljudi koje trebamo zauvijek pamtiti. Rijetko možeš doći na Brijeg, a da barem 2-3 čovjeka ne pronađeš kako se mole sa smiješkom na licu, ali također i s tugom i suzama, na njihovim grobovima, na mjestu gdje su ubijeni. Mole i vjeruju, ne zaboravljaju, pamte, vole.

Svake godine 7. veljače održava se sveta misa zadušnica na njihov spomen. Međutim, nastojmo ih se sjetiti više puta u godini. Ne smiju to biti tek gola sjećanja i neka davna prošlost, to treba biti put koji su nam pokazali, naš hod u pravi život. Eh, kad se to ostvari, onda ćemo stvarno shvatiti što je život i kako se živi, a franjevce pamtiti kao prave vođe, ne tek kao neke zanimljive ličnosti iz prošlosti.

Antea Naletilić, VIII r.
Prva osnovna škola, Široki Brijeg

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x