NJIH ŠEZDESET I ŠEST Njih šezdeset i šest siromaha, što na ljutom nikoše kamenu, krenuše smjelo Tvojim putem u zanosnom vjerničkom plamenu. Ne imaše ništa vrijedno, što bogatstvu diže mjeru. samo trošni smeđi habit, sandale i čvrstu vjeru. Zla sudbina sve ih snađe, i padoše poput suha lista, zgrabiše ih sotonske kandže, krvoločnih zvijeri, komunista. Oni bijahu samo zato krivi, jer u Gospodina stavljahu nadu, i zalog svog čvrstog ufanja, spremni za Njega i živote da dadu. Otiđoše u skromnom habitu, zadnja riječ, Tvoje ime je bilo, mi koji ostadosmo molimo Te, primi ih u Svoje očinsko krilo. Zoran Čapalija - Čaplja