28. rujna, 2020.

JURE GALIĆ ZA SLOBODNU BOSNU: BIO SAM OČEVIDAC PARTIZANSKOG POKOLJA CIVILA U VRGORCU 15. LIPNJA 1942.

Share on whatsapp
WhatsApp
Print Friendly, PDF & Email

Zagreb, 20. veljače 2011. (Damir Šimić / hrsvijet.net) – Sarajevski tjednik Slobodna Bosna ovih je dana objavila razgovor s Jurom Galićem, aktualnim predsjednikom SABNOR-a BiH i osobom koju se sumnjiči za sudjelovanje u čitavom nizu komunističkih zločina u trokutu Metković-Biokovo-zapadna Hercegovina.Prema Galićevim riječima, partizanskom je pokretu pristupio u Biokovu 24. veljače 1942. U sastavu  bataljuna »Josip Jurčević« bio je od njegovog utemeljenja, najprije kao običan vojnik, a kasnije kao vodni delegat koji je vodio tridesetak ljudi.

U spomenutom razgovoru Galić je otvoreno priznao kako je bio i očevidcem partizanskog zločina u Vrgorcu  15. lipnja 1942. kada je ubijeno 33 civilnih žitelja ovog mjesta, među kojima je bilo i  9 žena, o čemu je i HRsvijet pisao prije određenog vremena. »Učestovao sam kao podrška u akciji u kojoj je oslobođen Vrgorac polovinom 1942. Nisam učestovao u samom napadu i znam da je tamo ubijeno između 20-30 Vrgorčana o čemu su dalmatinski partizani šutili kao ribe. Bila je to osveta komšija-komšiji, koji su na taj način riješili njihove lokalne obračune, i tu je stradalo najmanje 20-30 nevinih ljudi«, kaže Galić

Na ovakav način Jure Galić otvoreno pokušava očiti primjer komunističko-partizanskog ratnog zločina  preimenovati u neku drugu kategoriju, dajući mu oblike nekakvog »seoskog razračunavanja«. Međutim, sama činjenica otvorenog Galićevog priznanja o sudjelovanju u ovom događaju dovoljan je podatak istražnim organima Republike Hrvatske u kojem pravcu trebaju ići ukoliko žele riješiti slučaj ratnog zločina i ubojstva  33 civilne osobe u Vrgorcu 15. lipnja 1942.
Vlasti NDH ga zatvorile, a sud  oslobodio
Prije odlaska u Biokovo Galić je zajedno s jednom skupinom ljubuških komunista bio pritvoren u Ljubuškom i Mostaru. Razlog ovog pritvaranja, sudeći prema dostupnim povijesnim izvorima, treba tražiti u izravnoj upletenosti te skupine mladih komunista u pisanje komunističkih parola oko samostana na Humcu, u noći 12./13. lipnja 1941., odnosno uoči patrona te župe – blagdana sv. Ante.

Govoreći o tim danima Galić tvrdi da su »ustaše u Ljubuškom 1941. izvršili zločin, ubijajući sve do posljednjeg Srbina«. Međutim, povijesni pokazatelji kazuju da u toj hercegovačkoj općini, kako tada – tako i danas, uopće nije bilo srpskog pučanstva, što je svakako zanimljiv detalj koji govori o ukupnoj vjerodostojnosti Galićevog medijskog iskaza.

Kad je, pak, u pitanju izlazak Galićeve skupine iz zatvora onda se jako zanimljivim čini podatak da je ta skupina iz zatvora izišla zahvaljujući oslobađajućoj sudskoj presudi, što je u priličnoj  kontradiktornosti s Galićevim izjavama o stanju i uvjetima koji  su u tom razdoblju vladali u Hercegovini.

Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama portala ili u pdf-u.

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x