24. listopada, 2020.

HERCEGOVAČKIH 66 VITEZOVA

Share on whatsapp
WhatsApp
Print Friendly, PDF & Email

Gledajući na tu davnu 1945., glavom mi se vrte nejasne misli i zamršeni osjećaji koji pokreću dvojbu je li se sve to dogodilo. Možda sam ja naivan ili previše sanjarim, ali znati da čovjek ubija drugoga zbog izmišljenoga razloga slama mi srce.

Uvjerio sam se, na žalost, u zvjerstvo koje možemo počiniti. Ciljano i neciljano.

Te davne 1945. velika tama nadvila se nad naše prostore. Rat, glad i nedaće zavladali su ljudima i zarobili nas u svoju šaku ne puštajući dok nam ne uzmu zadnju nadu za spas.

Kroz povijest svijeta uvijek je bilo pritisnutih i onih koji pritišću, potlačenih i onih koji tlače. Uvijek je bilo malenih i onih koji misle da je malenost još jedna inačica pridjeva slab, slabašan i strašljiv. Veliku manu imaju tirani i tlačitelji. Ne vide dalje od vlastitih definicija svijeta i to ih priječi da shvate puninu života. Sežući za lažnim veličanstvom vlastitih ambicija, osljepljuju jedni druge za ono bitno. Trčeći za polugom moći i autoritetom nad drugima, ostavljaju sebe ranjivima na najjače oružje poznato čovjeku, suze potlačenih. Gazeći preko naroda, sami sebi prave propast.

Pogažen čovjek vraća se svojim idealima i vjerovanjima više nego bilo koji drugi čovjek. Klečeći na koljenima i gledajući u pod sramote i gađenja, njegovo srce vapi istinsku molitvu, molitvu oslobođenja.

Mislili su tadašnji tirani i vođe ugasiti Svjetlo koje je blistalo na ovim prostorima. Međutim, Gospodin je imao drugi naum.

Isus je rekao svojim učenicima: »No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega.« (Lk 21, 12) Tim riječima pripremao ih je za krajnji cilj njihove službe, predanje života za druge. I tako naš Gospodin uzima na sebe sve ono zvjersko u nama, sve naše mane, sve naše tamne kutke i diže ih na križ. Diže ih na križ života i smrti te uništava u najvećoj ljubavi, predanju života za svoga bližnjega.

Ubili su ih te davne ’45. ne znajući da tako pale Svjetlo jednomu izmučenomu narodu kojeg su tako žarko željeli zatrti. Njih 66 mučenika utrlo je put ka Svjetlu, put ka životu. Dandanas mi živimo od njihove žrtve, jer ona je svevremenska pjesma ljubavi naših hercegovačkih franjevaca prema svojoj domovini i snažna poruka čvrste vjere koju kao polog ima naš narod.

Kad god bude nasilnika i agresora, naivnih vladara gladnih moći i lukavih umova koji pomiču figure iz sjene, cijena ljubavi koju su platili franjevci bit će tražena od njih. Kad god netko pokuša satrti naše ljude, prvo će morati prohodati po nepreglednim prostranstvima vjere i neprobojnom oklopu žrtve naših vitezova.

Zahvalan sam Gospodinu što mi je dao čast doći s istih prostora kao i oni. Da barem možemo svjedočiti hrabro poput njih u svojim životima.

Do tada, trebamo poštovati i podsjećati uspomenu na 66 Božjih ljudi preko kojih je Gospodin uništio zlo koje je svoj vrhunac doseglo 1945. Zlo koje ni danas ne miruje, ali koje je oslijepilo od sjaja krvi mučeništva.

»O Marijo, ti sjajna širokobriješka zornice,

na nebu modrom zlatna zvjezdice!

Ti svijetliš nam k’o kamen drag

i kažeš put u raj nebeskim nam.«

Pero Pehar

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x